Izlet u takozvanu „zonu smrti“ iz godine u godinu privlači sve veći broj posjetitelja; samo prošle godine područje u okolici Černobila posjetilo je oko 7.000 turista. Najviše je Šveđana, Danaca, Nizozemaca i Nijemaca. Ovaj izlet pomalo bizarne prirode stoji svega oko sedam eura i traje sedam sati.

Neki dolaze jednostavno iz znatiželje i bez gotovo ikakvih očekivanja no ima i onih koji posjet području nuklearne katastrofe povezuju s jednom vrstom pustolovine. „Ova nevidljiva opasnost je za mnoge naravno veliki magnet. No, po mom mišljenju je važno da ljudi uopće dolaze jer se samo tako najbolje mogu informirati i ono što su vidjeli mogu ispričati dalje“, kaže turistički vodič Juri Tatartschuk.

Što se realne opasnosti tiče, ona prema njegovom mišljenju gotovo i ne postoji. Količina zračenja kakvoj se prilikom posjeta izlažu turisti navodno nije veća od one prilikom liječničkog pregleda rendgenom.

Pročitajte na slijedećoj stranici: Nekoć je u Pripjatu živjelo oko 50.000 ljudi

Standardnom programu ovog izleta pripada i posjeta gradu Pripjatu. Ovaj grad koji je izgrađen za suradnike, odnosno, radnike nuklearke Černobil i članove njihovih obitelji, od reaktora je udaljen svega nekoliko kilometara. Prije nuklearne katastrofe 26. travnja 1986. u njemu je živjelo oko 50.000 ljudi.

Grad je evakuiran tek 36 sati nakon katastrofe. Mnogi su sa sobom ponijeli samo ono najosnovnije, uvjereni da će se vrlo brzo vratiti. Te su se nade međutim izjalovile - u Pripjat povratka nema. Grad je prazan, vide se samo tragovi nekadašnjih stanovnika, posvuda hrđa i mahovina. Pripjat je danas grad duhova. A noću je to grad divljih životinja.

Za turiste, poput studentice Anastasije, to je posebno uzbudljivo, ali i poučno. "Donedavno sam atomsku energiju smatrala vrlo uspješnom i mislila sam da to dalje treba razvijati. Ali kada sam ovo vidjela i infomorala se o svemu, moje se mišljenje počelo mijenjati," navodi ona.

Pročitajte na sljedećoj stranici: Opasnost pod betonskim sarkofagom

Nakon Pripjata turisti autobusom odleze do černobilskih reaktora. Četvrti blok, koji je eksplodirao prije 24 godine, i danas je zaliven betonom - tzv. sarkofagom. U unutrašnjosti je još uvijek užareno radioaktivno jezgro. Ali za ljude izvana opasnosti nema, tvrdi glavni inženjer Andrij Savin. Ako je i postojala opasnost od napuklina betonskog omotača, sada je više nema - sarkofag je uspješno obnovljen prije dvije godine. "Ova konstrukcija može izdržati najmanje sljedećih 15 godina. A to je dovoljno da izgradimo novi, siguran omotač u obliku luka," objašnjava Savin.

Ali usprkos svim najavama, za sada se nigdje ne vide radovi koji bi ukazivali da je izgradnja novog omotača doista i započela. Tu i tamo se vidi nekoliko kranova dizalica. I to je sve. navodno bi radovi trebali doista započeti tijekom ljeta. A tek kada novi čelični omotač bude gotov, može se započeti sa čišćenjem radioaktivnog otpada u unutrašnjosti razorenog reaktora.

Gledajući taj kaos jedan francuski turist u nevjerici odmahuje glavom: "To će trajati godine, možda desetljeća, dok se sve ne dovede u red."

Kako će nova ukrajinska Vlada pod vodstvom Janukoviča djelovati, još se ne zna. Ali jedno je već sada sigurno - dobrim dijelom će to ovisiti o novcu koji stoji na raspolaganju. A njega nema - državna blagajna Ukrajine je već sada prazna.

Autori: Christina nagel / Z. Arbutina

Odg. ur.: N.Kreizer