Turski tenkovi uzduž sirijske granice poredani su jedan uz drugog i sa sigurnog odstojanja prate borbe na teritoriju susjedne države. Od velikog napada terorista "Islamske države" na kurdsko uporište Kobane se od Turske očekuje da uđe preko granice i u samohodu okonča ratovanje.

O posljedicama intervencije u jednoj susjednoj državi se ne razmišlja duboko. Treba li se Turska u Siriji prezentirati kao osvajačka sila? Kakve će posljedice imati protuofanziva terorističke grupe ili možda sirijskog diktatora Bašara al Asada po zaštitu sopstvenog teritorija? Hoće li sirijski pomagači Rusija i Iran pokušati pomoći Asadu? Ko će odgovarati za posljedice ukoliko u regionu jedna zemlja za drugom - uključujući i Izrael - bude na više frontova okružena plamenom rata?

Turskom premijeru Redžepu Tayyipu Erdoganu se jedva može proturječiti kada odbija usamljeni pohod i traži zajedničko djelovanje atiterorističkog saveza na čelu sa SAD-om. No, skriva li Erdogan iza ovog zahtjeva i svoj cilj da pored terorističke grupe IS svrgne i sirijskog despota Asada? Odricanje od ovog zahtjeva za Erdogana ne dolazi u obzir zato što se već previše kritično postavio protiv svog nekadašnjeg prijatelja Asada. Nitko od saveznika neäe ga u tome podržati - sada se svi koncentriraju samo na IS.

Turska na raspolaganje treba staviti vojne baze

Turska politika je problematična i zbog još jednog aspekta: turskog straha od Kurda. Zbog straha da bi se Kurdi iz Turske i Sirije nakon oslobađanja Kobanea mogli ujediniti u antitursku frontu, Turska Kurdima otežava prelazak granice i time slabi borbu protiv terrorista IS-a.

Međunarodni pritisak povezan s očekivanjima s jedne i strahovi od rasplamsavanja borbe militantnih turskih Kurda protiv turske državne vlasti s druge strane paraliziraju tursko državno vodstvo. Ono propušta mnogobrojne prilike da se, kako je prvobitno planirano, otvori prema Kurdima i da meuđu ove dvije strane zavlada mir. 30 godina od početka borbe PKK-a (Radničke stranke Kurdistana) za nezavisnu državu na turskom teritoriju, organizacije koja je i u Njemačkoj klasificirana kao teroristička organizacija, nakon smrti više od 40.000 ljudi i progona milijuna civila iz naseljenih područja, prijeti izbijanje novog separatističkog nasilja i vojnog protunasilja.

Sve dok se Turska više bavi sama sobom umjesto da se uklopi u redove antiterorističke koalicije, kaos će svakim danom biti nepregledniji. Stoga bi Turskoj bilo pametno staviti na raspolaganje svoje vojjne baze antiterorističkoj koaliciji kako bi se teror IS-a konačno dugoročno ugušio. U suprotnom Turska stavlja na kocku ugled pouzdanog partnera zapadnog obrambenog saveza - i to nakon 62 godine nakon pristupanja NATO-u.