U nasilju koje je izbilo u sirijsko-turskoj pograničnoj regiji u blizini Afrina tijekom antiturskih protesta na sjeverozapadu Sirije poginulo je nekoliko ljudi. Demonstranti na području koje je pod kontrolom Turske rekli su da djeluju solidarno sa svojim sirijskim sunarodnjacima u Turskoj.

Tamo, u centralnom anadolskom gradu Kayseriju, prethodno su zapaljene i uništene prodavaonice i automobili koji su pripadali sirijskim izbjeglicama. „Ne želimo više Sirijce", uzvikivala je ljutita gomila.

Gnjev mase također je bio usmjeren protiv politike turskog predsjednika Redžepa Tayyipa Erdogana u Siriji. „Erdogane, podnesi ostavku", uzvikivali su demonstranti – pokazujući tako da više ne žele prihvatiti Erdoganovu dugogodišnju politiku otvorenih vrata za sirijske izbjeglice.

U Turskoj živi ukupno oko tri i pol milijuna ljudi iz Sirije. Erdogan je kritizirao nerede u Kayseriju kao „neprihvatljive". Prema pisanju medija, tamo je uhićeno oko 470 ljudi.

Diplomatsko zbližavanje

Protesti i izbijanja nasilja ometaju planirano približavanje turske i sirijske vlade. Tek nedavno su vladari obje zemlje manje-više jasno objavili da žele reorganizirati svoj (dugi niz godina) narušen odnos.

Ankara je već na početku sirijskog građanskog rata 2011. godine stavila odnose na led. U sukobu je Erdogan prvenstveno podržavao džihadističke skupine koje se bore protiv sirijskog režima.

Odnos između dvije države također se pogoršao jer je Turska preuzela kontrolu nad dijelovima sjeverozapada Sirije 2018. godine. Tamo se bori protiv kurdskih snaga koje Ankara opisuje kao terorističke.

Ali sada očigledno puše neki novi vjetar. Erdogan je 28. lipnja rekao da nema prepreka za obnavljanje diplomatskih odnosa sa Sirijom. Neposredno prije toga, sirijski predsjednik Bašar al Asad je također nagovijestio da želi revitalizirati odnose s Turskom.

Erdoganovi interesi

Mnogo je toga u „igri“ za obje zemlje. Vlada u Ankari je pod velikim pritiskom zbog sirijskih izbjeglica koje žive u Turskoj. Raspoloženje protiv njih se uveliko pogoršalo posljednjih godina.

Erdogan želi spriječiti da još više Sirijaca dođe u Tursku, kaže Andre Bank, stručnjak za Siriju i Tursku na Njemačkom institutu za globalne i regionalne studije (GIGA) u Hamburgu. „On također želi osigurati da što više Sirijaca ponovno napusti Tursku. Ako bi uspio zaključiti sporazum o repatrijaciji, to bi za Erdogana bio veliki politički uspjeh na domaćem terenu."

Turska također ima svoje ciljeve usmjerene na sjeveroistočnu Siriju. Turska vojska se tamo već godinama bori s kurdskom IPG milicijom. Smatra se da je ona blisko povezana s Kurdskom radničkom partijom (PKK), koja je aktivna u Turskoj i tamo je okarakterizirana kao teroristička organizacija – baš kao u Europskoj uniji.

Razvoj događaja na sjeveroistoku mogao bi biti stvarni pokretač za pregovore između Sirije i Turske koji bi se uskoro mogli i održati, kaže Michael Bauer, šef ureda Zaklade Konrada Adenauera (KAS) u Libanonu, koja također prati zbivanja u Siriji.

„Sirijske demokratske snage (SDF), koje su prisutne u regiji i okrenute protiv Asada, i kurdska samouprava, nedavno su izjavili da žele održati lokalne izbore u područjima pod kontrolom Kurda", objašnjava Bauer.

Ovaj projekt posebno u Turskoj nailazi na odbijanje. „Zbog međunarodnog pritiska, oni su odgođeni za kolovoz."

Ciljevi sirijskog režima

Nasuprot tome, sirijski režim približavanjem također teži realizaciji konkretnih ciljeva. U načelu, Asad želi nastaviti proces normalizacije s arapskim državama, kaže Andre Bank.

Sve je počelo najkasnije u svibnju 2023. godine, kada je Sirija kao aktivna članica ponovo primljena u Arapsku ligu. Također želi nastaviti taj kurs i u pogledu svojih nearapskih susjeda.

Režim također želi povrati regiju Idliba na sjeverozapadu zemlje, koju trenutno kontrolira radikalna islamistička milicija Hajat Tahrir al-Šam (HTS). S obzirom na to da Turska kontrolira sjeverni dio Idliba, suradnja između dvije države mogla bi biti opcija.

Ovo se odnosi i na regije pod kontrolom Kurda na sjeveroistoku. Asadov režim tamo također želi ponovno proširiti svoju nazočnost. „Sporazum s Turskom bi bio od velike pomoći", kaže Bank.

Posredovanje Moskve

Sada se postavlja pitanje kakve će posljedice obostrani nemiri imati na planirano sirijsko-tursko približavanje. S jedne strane, oni se vjerojatno atmosferski protive zbližavanju, jer su barem dijelovi stanovništva obje zemlje izrazili snažnu međusobnu antipatiju.

S druge strane, mogli bi i ubrzati planirano zbližavanje, jer bi suradnja mogla ublažiti zahtjeve i motive demonstranata i to bi obje strane mogle "prodati" kao uspjeh na domaćem planu.

Ono što Europljane može zabrinjavati je to što su, prema promatračima, prvi koraci ka tursko-sirijskom zbližavanju već napravljeni iza kulisa – uz rusko posredovanje.

Rusija trenutno pokušava proširiti svoj utjecaj skoro posvuda u regiji. „Mi u EU-u moramo biti svjesni da će Moskva bezuvjetno slijediti vlastite interese u Siriji i regiji“, upozorava KAS-ov stručnjak Bauer – „čak i posebno nauštrb Europe“.

Ovaj tekst je izvorno objavljen na njemačkom jeziku.