U deset godina, koliko dugo se nalazi na položaju premijera Turske, Recep Tayyip Erdogan je već mnogo puta kršio tabue i otvarao sasvim nova vrata. Primjerice, zahvaljujući njemu i njegovoj vladajućoj stranci AKP Turskom je zavladao neviđeni gospodarski uzlet i vojska je izgubila svoju apsolutnu moć. Samo po pitanju ulaska njegove zemlje u Europsku uniju, Erdogan je do sada slijedio liniju i tradiciju svojih prethodnika čineći sve da Turska jednog dana ipak postane punopravnom članicom. Međutim, i to se sada očigledno promijenilo.

U jednom televizijskom intervjuu premijer Erdogan je izjavio kako ova nastojanja više ne moraju biti osnovnom smjernicom i težnjom turske vanjske politike. On je rekao kako je uputio molbu ruskom predsjedniku Vladimiru Putinu za primanje Turske u „Shanghai Five“ koji Rusiji, Kini i drugim zemljama i središnjoj Aziji pruža platformu kako za gospodarsku tako i za vojnu suradnju. „Ukoliko budemo primljeni, možemo Europskoj uniji reći – doviđenja!“, rekao je Erdogan s osmjehom.

Zajedničke vrijednosti i diktature?

Već nakon nekoliko dana se ispostavilo kako se turski premijer u spomenutom televizijskom nastupu nije niti najmanje šalio. Naprotiv. Erdogan je svoju izjavu nadopunio izjavivši kako Turska u „Shanghai Five“ namjerava zauzeti položaj zemlje promatrača.

Na ovu vijest žestoko su odmah reagirali i premijerovi kritičari u zemlji. „Erdogan podilazi građanima Turske u kojoj ionako vlada kritični odnos prema EU…“ napisao je primjerice kolumnist Semih Idiz za list „Hürriyat Daily News“. U novinama „Bugün“ izašao je tekst u kojem se Gülay Göktürk pita u čemu Erdogan vidi vezu između Turske i diktatorskih zemalja članica grupe „Shanghai Five“.

Razočarenje Europskom unijom i novo samopouzdanje

Erdogan je očigledno ipak pogodio pravu žicu kod svojih sunarodnjaka. Naime, u međuvremenu se oko 66 posto građana Turske izjašnjava protiv članstva ove zemlje u EU, a Erdogan očigledno već sada vodi računa o svojim budućim biračima. Tijekom slijedeće dvije godine Tursku očekuju općinski, parlamentarni i predsjednički izbori na kojima dosadašnji premijer očito ponovno želi pobijediti. 

S druge strane iz Erdoganovih riječi se može pročitati i duboko razočarenje zbog odbijanja EU prema Turskoj. „Frustrirajuće je da Europa jednu zemlju članicu grupe G-20, zemlju koja se nalazi na 16.mjestu svjetske ljestvice gospodarskih sila, tretira kao zemlju drugu klase, kao da ima kugu“, objašnjava Baydar, politički stručnjak iz Turske. Građani Turske već godinama slušaju kako nikada neće biti primljeni u EU te da nisu čak niti dio Europe. Sada je Erdogan, kako se čini, Bruxellesu poslao poruku koja glasi:“E, pa onda 'Ne'!“.

Međutim, iz EU već stižu prve reakcije koje bi u svakom slučaju mogle promijeniti dosadašnji tijek razvoja situacije. Francuska je kao prva već dala naslutiti kako namjerava odustati od svog dosadašnjeg tvrdog odbijanja uključivanja Turske u proces primanja u EU. Drugim riječima, Turska očito još uvijek nije „izgubljena“. Možda će grupa „Shanghai Five“ ipak na Tursku morati još pričekati.