Abdullah Öcalan se vratio na političku pozornicu. Osnivač i predsjednik zabranjene Radničke stranke Kurdistana (PKK) skoro 14 godina nakon uhićenja i odlaska u zatvor u veljači 1999. godine opet igra istu ulogu: on je ključni lik u traženju mirnog rješenja kurdskog sukoba koji traje još od 1984. godine. Predstavnici turske tajne službe MIT počeli su krajem prošle godine u zatvoru na otoku Imrali nove mirovne pregovore s Öcalanom.

Turski premijer Recep Tayyip Erdogan i njegova vlada žele zajedno s predsjednikom PKK-a razraditi plan za predaju oružja kurdskih pobunjenika. Prema pisanju turskih medija, plan predviđa da vodstvo PKK-a koje djeluje na sjeveru Iraka ne bi bilo izvedeno pred sud, nego bi mu bio omogućen odlazak u egzil. Obični pripadnici Radničke stranke Kurdistana bili bi integrirani u društvo.

Povoljan trenutak

Sada se pruža povoljna prilika za pokretanje pregovora. Zbog loših vremenskih prilika ionako su privremeno obustavljene borbe između PKK i turske vojske, dakle mala je i vjerojatnost da bi pregovori bili narušeni novim sukobima. Osim toga, Öcalan je svojim nedavnim pozivom na obustavu štrajka glađu kurdskih zatvorenika dokazao i PKK-u i turskoj državi koliko je još uvijek jak njegov utjecaj.

Trenutak za pregovore povoljan je i zbog toga što Turskoj iduće dvije godine predstoji maraton s lokalnim, parlamentarnim i predsjedničkim izborima. "Erdogan ovo sada želi obaviti jer su pred njim tri izborne kampanje", kaže istanbulski politolog Sahin Alpay. S obzirom na to da je građanima ionako već dosta ovoga sukoba u kojem je tijekom skoro tri desetljeća poginulo nekoliko desetaka tisuća ljudi, za vladu bi mirno rješenje bilo veliki plus na izborima.

Cilj ovih napora je trajno odustajanje PKK od nasilja, izjavio je potpredsjednik turske vlade Besir Atalay, koji je u Erdoganovom kabinetu zadužen za politiku prema Kurdima. Kako bi pokazale da misle ozbiljno, turske vlasti su nedavno dopustili kurdskim političarima da posjete Öcalana u zatvoru.

Kako reagira PKK?

PKK je na ovu novu inicijativu iz Ankare reagirao suzdržano. Murat Karayilan, koji je preuzeo zapovjedništvo nad pobunjenicima nakon Öcalanovog odlaska u zatvor, zatražio je daljnje ustupke od turske države kao dokaz ozbiljnih mirovnih namjera. Tu su, među ostalim, poboljšanje zatvorskih uvjeta za Öcalana i službeno priznavanje kurdskog identiteta u turskom Ustavu.

Pojedini turski analitičari ne isključuju mogućnost da bi pobunjenici mogli ometati mirovni proces jer se osjećaju isključenima iz dijaloga između turske vlade i Öcalana. Svi dosadašnji mirovni napori od izbijanja sukoba 1984. nisu dali rezultata. Novi pregovori su možda započeli pod povoljnim uvjetima, ali još su vrlo daleko od uspješnog okončanja.