Mala južnopacifička otočna država Tuvalu posebno je ugrožena klimatskim promjenama i porastom razine mora. Njezin glavni grad Funafuti smješten je na uskom pojasu kopna, s jedne strane omeđen velikom lagunom, a s druge Tihim oceanom. Tu živi polovica stanovništva države.

No, s porastom razine mora i sve izraženijim posljedicama klimatskih promjena, poplave postaju sve češće. Znanstvenici upozoravaju da bi čitav otok mogao biti pod vodom za 35 godina. Za zemlju u kojoj je 70 posto stanovništva staro između 15 i 65 godina to predstavlja egzistencijalnu prijetnju.

Zbog toga se svaki treći od otprilike 10.000 stanovnika već prijavio za prvu klimatsku vizu na svijetu, koja omogućuje trajno useljenje u Australiju.

Model za suočavanje s klimatskim promjenama?

U studenome 2023. Australija je, kao odgovor na apel Tuvalua za pomoć, potpisala Sporazum o savezu Falepili. Sporazum obuhvaća suradnju u pitanjima klime, dostojanstvenu mobilnost i zajedničku sigurnost. Nakon višemjesečnih konzultacija sporazum sada stupa na snagu.

Od 2025. Australija svake godine omogućuje 280 stanovnika Tuvalua da žive, rade ili studiraju u Australiji.

Sporazum naglašava posebnu kulturnu i povijesnu povezanost Tuvalčana sa svojom zemljom i morem te sadrži obvezu očuvanja egzistencije i suvereniteta države Tuvalu, čak i ako njezin teritorij više ne bude pogodan za život. Građanima Tuvalua zajamčena je "neograničena sloboda putovanja" iz i u Australiju.

Australija se dodatno obvezuje pružiti pomoć Tuvaluu u slučaju većih prirodnih katastrofa, zdravstvenih kriza od međunarodnog značaja ili vojnih prijetnji.

Kako funkcionira savez Falepili?

Svake godine će se lutrijom odabrati 280 osoba koje imaju više od 18 godina, imaju tuvalsku državljanstvo i koje su rođene na Tuvaluu – ili čiji su roditelji ili bake i djedovi rođeni na Tuvaluu. Stanovnici Tuvalua su i ranije često bili ovisni o pomoći Australije ili Novog Zelanda. Više od 3.000 tuvalskih građana već se prijavilo za prvu rundu. S obzirom da se godišnje dodjeljuje samo 280 viza, neki bi mogli čekati i do 10 godina. Međutim, sporazum predviđa mogućnost prilagodbe broja viza ako bude potrebno.

Vize su inače vezane uz uvjete poput rada ili studiranja. To je do sada bio slučaj i za građane Tuvalua. No, prema odredbama sporazuma Falepili, Tuvalčani koji dobiju vizu mogu se slobodno kretati, bez obveze da rade ili studiraju.

Jane McAdam, profesorica prava i stručnjakinja za izbjegličko pravo sa Sveučilišta New South Wales, u ovom programu vidi "pouzdanu sigurnosnu mrežu" za građane Tuvalua. „Za neke je to prilika da svojoj djeci omoguće dobro obrazovanje u Australiji, za druge da pronađu posao kako bi mogli slati novac kući“, objašnjava ona.

Pravo na trajni boravak donosi i pogodnosti poput financijske pomoći za obrazovanje, zdravstveno osiguranje, invalidninu, porezne olakšice za obitelji, naknade za skrb o djeci i pomoć za mlade.

Koja je razlika između izbjeglica i klimatskih migranata?

Klimatske katastrofe još uvijek se nalaze u pravnoj sivoj zoni. Prije gotovo 30 godina Vrhovni sud Australije presudio je da osobe koje bježe od prirodnih katastrofa ne mogu biti priznate kao izbjeglice. A 2022. u Novom Zelandu je jedan gluhi muškarac tvrdio da bi mu povratak na Tuvalu bio opasan po život, jer ne može čuti upute za evakuaciju tijekom katastrofa. Sud je ipak odbacio njegov zahtjev za dodjelu izbjegličkog statusa. Prošle godine Tuvalu je bio pogođen s najmanje dvije velike klimatske katastrofe: sušom i poplavama.

Kamal Amakrane, voditelj Globalnog centra za klimatsku mobilnost pri Ujedinjenim narodima, smatra da sporazum Falepili označava prekretnicu u postupanju prema klimatskim izbjeglicama. „Sporazum otvara mogućnost klimatske mobilnosti.“ Za razliku od izbjegličkog statusa, koji se priznaje zbog prisilnog raseljavanja uslijed ratova ili političkog progona, ovdje se klimatske promjene priznaju kao faktor migracije.

Na taj se način čuvaju dostojanstvo i sposobnost djelovanja ljudi te im se daje vrijeme za donošenje odluke žele li napustiti svoje domove ili ne. Druge zemlje obično počnu reagirati tek kada klimatska katastrofa već nastupi. Argentina je, primjerice, 2023. godine uvela humanitarnu vizu za ljude u Latinskoj Americi koji su zbog klimatskih katastrofa bili prisiljeni napustiti svoja mjesta stanovanja – no tek nakon što je katastrofa već nastupila.

Jesu li klimatske vize opcija i za druge države?

Tuvalu nije usamljen primjer. Maldivi, Marshallovi Otoci i Kiribati suočeni su sa sličnim prijetnjama i također bi mogli imati koristi od regionalnih sporazuma o klimatskoj mobilnosti.

Sjedinjene Američke Države su još prije više desetljeća sklopile tzv. Sporazum o slobodnom udruživanju (Compacts of Free Association) s Mikronezijom, Marshallovim Otocima i Palauom, koji građanima tih zemalja omogućuje život i rad u SAD-u bez ograničenja. No, pristup socijalnim pravima je ograničen, a migranti su izloženi riziku od siromaštva.

Druge regionalne inicijative su u pripremi. Tako su 2023. ministri jedanaest afričkih država usvojili Kampalsku ministarsku deklaraciju o migraciji, okolišu i klimatskim promjenama i obećali zajedničke mjere za ljude koji zbog klimatskih razloga moraju migrirati ili to žele učiniti.

U međuvremenu, kriza se pogoršava. Između 2008. i 2018. se više od 80 % svih migracija koje su bile uzrokovane prirodnim katastrofama dogodilo u azijsko-pacifičkoj regiji. A upravo u srcu te rizične zone nalazi se Tuvalu.