Izvještaj o poslovanju Hrvatske elektroprivrede za 2024. izazvao je proteklih dana u domaćim neovisnim stručnim krugovima svojevrsnu nevjericu. Naime, poslije niza godina doslovno poražavajućih rezultata i korupcijskih afera, uz teret višegodišnjeg energetsko-kriznog popusta u cijenama struje za građane i poduzetnike, lani se dogodio temeljiti obrat. HEP je povratio likvidnost i profitabilnost, otplativši značajan dio dugovanja, ulažući u nova postojenja i udvostručivši dobit u odnosu na 2023. godinu. A sve to uprkos padu prihoda od oko milijardu eura. Normalno je da se tu sad postavlja pitanje: Kako to može biti?

Najdalje u analizi otišao je ekonomski komentator i burzovni savjetnik te publicist Neven Vidaković koji je na svom You Tube kanalu objavio kratku ekspertizu lanjskoga HEP-ova poslovanja. Ukratko, tamo je posvjedočio da takvo što nije vidio baš nikad, jer slične rezultate u pravilu ostvaruju samo poduzeća kojima je prihod jako narastao. A ne izrazito pao, što u HEP-ovu slučaju iznosi otprilike 25 posto, pa je po Vidakoviću riječ o pravom čudu koje „treba proučavati u školama“. On pritom kaže da ne zna je li za to najzaslužniji pad nabavne cijene energije koju na vanjskim tržištima nabavlja to hrvatsko javnoenergetsko poduzeće.

Od bankomata do senzacije

On pritom kaže da ne zna je li za to najzaslužniji pad nabavne cijene energije koju na vanjskim tržištima nabavlja to hrvatsko javnoenergetsko poduzeće. „Ili je posrijedi nemjerljivo bolje planiranje koje je nastupilo preko noći - ne znam. Ipak, tek se mora tu vidjeti i uloga države te njezinih intervencija. Zasad se može barem pretpostaviti da je, povrh svega drugog, netko vjerojatno obustavio praksu kriminalnog isisavanja novca iz HEP-a, nakon serije pljački od kojih su neke veoma burno dospjele u javnost. To se odvijalo najčešće kroz trgovanje, a prva stavka koja u prošlogodišnjem izvještaju upada u oko, jesu drastično oboreni rashodi. Toliko drastično da je HEP i pored milijardu eura nižih prihoda, udvostručio svoju godišnju dobit na preko 300 milijuna. Riječju, senzacionalno“, zaključio je ovaj ekonomist.

Što se tiče navedenog isisvanja novca zbog kojeg je HEP bio proglašen bankomatom vladajuće nomenklature i njoj bliskih poslovnih krugova, nakupilo se tu baš koječega. Od dubioznih nabavki kablova i tzv. pametnih brojila, do neobjašnjivog te krajnje štetnog izlaska poduzeća iz projekta razvoja vjetropolja koje će zatim u privatnoj izvedbi i pod imenom Krš-Pađene uroditi jednom od najvećih političko-privrednih afera. No možda ne onako kao što je odjeknulo slučaj nazvan „Plin za cent“, gdje je HEP rasprodao svoje plinske zalihe za bagatelnu cijenu, uz štetu od preko 100 milijuna eura zbog koje je lani smijenjen njegov generalni direktor.

Nema specijalne mistike, ali ima štete

Vidaković nije dugo čekao na prve odgovore i tumačenja onoga što je pred javnost isturio kao neki tip izazova. U ekonomiji se čuda ne događaju: sve ima svoju egzaktnu pozadinu, samo ako u nju imamo dovoljno precizan uvid, pa je tako i s HEP-om u liku ružnog pačeta preobraženog u labuda. Više je komentatora pod objavom Nevena Vidakovića iskazalo sumnju u njegovo divljenje tom izvještaju, upućujući na vladu koja je, inače, nekoliko dana ranije najavila ukidanje subvencijskih mjera za energetiku. Svejedno, on je u svom videu napomenuo da se očito može poslovati u plusu kad politika to želi, osim što nije jasno zašto ne želi isto za druga javna poduzeća.

Indikativno je potom i to što se autor videa odmah složio s onima koji ukazuju na vladu koja javnim novcem kompenzira ono što HEP jeftino isporučuje građanima, pa i ono što je iz njega kriminalno izvučeno. U tom smjeru je okolnosti za Deutsche Welle prokomentirao i Denis Geto, jedan od sindikalnih lidera u javnom elektroenergetskom sustavu. „Nema tu neke specijalne mistike“, veli on, „a ostao je trag koji sigurno prepoznaju i analitičari. Pored sezonsko-hidrološkog faktora i variranja cijena energenata na tržištu, država je lani kroz niz poteza, otpise duga i dotacije, počela vraćati ono što je HEP-u uzela za subvencije. No HEP je u međuvremenu pretrpio štetu.“

Građani ne bi dopustili privatizaciju

Pored zaduživanja čiji se efekti, npr. razvojni zastoj, ne mogu nadoknaditi tom kompenzacijom, činjenica je i to da je država tek u novije doba popustila oko HEP-ova ubiranja mrežarine, bez koje ga je prethodno ostavila na više godina. A bez mrežarine nema ni gradnje ni održavanja elektroenergetske mreže koja stagnira već desetljećima. Nadalje, kadrovska je politika definitivno zapala u slijepu ulicu, i nikad radnici nisu to poduzeće napuštali kao danas - naprotiv. Kadar se sada mijenja novim, dakako, ali Geto procjenjuje da uslijed takvog pritiska vidno opada kvaliteta radne snage, što je osobito negativno u nekim operativnim segmentima poslovanja.

Predsjednik HEP-ova strukovnog sindikata Tehnos osvrnuo se i na uvijek prisutnu bojazan od privatizacije tog poduzeća koja se u političkim krugovima i široj javnosti spominje već dugo, pogotovo zbog korupcije. „Krizne subvencije morale su biti bolje provedene, tako da ne ugroze HEP, ali svi i po njima vide da on mora ostati javni servis. Zato smatram da se nitko neće odvažiti na privatizaciju. Unatoč sveprisutnim trbuhozborcima krupnog kapitala, građani to ne bi dopustili“, tvrdi Denis Geto.

No ta ideja neće samo tako nestati, pa valja strpljivo pričekati, kao što sugerira Vidaković, da se pokaže traje li HEP-ovo poslovno čudo i u narednoj, tj. ovoj godini.