Tamošnji pobjednik parlamentarnih izbora u lipnju, flamanac Leterme ne uspjeva formirati vladu zbog protivljenja Valonaca, dakle frankofonskih Belgijanaca. Prošli tjedan je kriza eskalirala u jednom izbornom okrugu u predgrađu Bruxellesa: tamo su Flamanci odlučili ukinuti dvojezičnost i naredili da se koristi samo flamanski, dakle nizozemski jezik.

Prvi dojam: engleski, arapski i tek onda belgijski problemi

Prvi utisak došljaka u Bruxelles zapravo nema veze sa Belgijskim sporovima: u čitavim četvrtima zatiču se samo skupo obučeni i naizgled veoma zaposleni prolaznici i prolaznice, najčešće sa naprtnjačom na leđima u kojoj je prijenosno računalo i dokumenti. Oni ne komuniciraju niti na francuskom niti na nizozemskom – nego na engleskom jer potiču iz svih zemalja Europske Unije i NATO saveza čije je sjedište u Bruxellesu. Drugi utisak, osobito oko glavnog kolodvora Bruxellesa, pak podsjeća na kolonijalnu prošlost Belgije: u oronulim zgradama glasovite belgijske secesije atmosfera više liči na Bliski Istok – a otprilike se tako može opisati i stil vožnje Belgijanaca. Belgiju opterećuje i sramota koju joj je svojedobno zadao pedofil Dutroux a podjednako se morala crvenjeti i zbog blještavih rezultata na lokalnim izborima u Antwerpenu za ekstremno desnu stranku Vlaams Belang.

Ali što je doista Belgija?

Upravo zbog osjetljive spone između Flamanaca i Valonaca, to je očito zaboravio i nedavni izborni pobjednik Yves Leterme. Jer kada ga je novinar spontano potakao da otpjeva himnu Belgije, flamanski političar je zapjevao – himnu Francuske.

Kao i u mnogim drugim područjima svijeta, razlog takve složenosti leži u prošlosti. Jer, Belgija je razmjerno mlada država, nastala tek 1830 nakon što je kratko vrijeme bila djelom Nizozemske. Ali Nizozemcima su Belgijanci bili previše katolički nastrojeni – bez obzira, govorli li francuski ili nizozemski. Utoliko je osnovana nova država a čak je i kralj doveden izvana – točnije, iz Njemačke jer potječe iz kuće Sachsen-Coburg. Ali veoma se brzo pokazalo da time nipošto nije rješen problem da se možda isti Bog moli na dva jezika – francuskom i nizozemskom. Još i danas se često citira pismo kojeg je Jules Desteree pisao tadašnjem kralju Belgije, Albertu I: „Vaša visosti, Vi vladate nad dva naroda, nad Valoncima i Flamancima; Belgijanci ne postoje.“

Vežu ih pivo, nogomet i kralj

Vratimo se u današnjicu: taj suživot je prerasao u tradiciju političkih kompromisa između Valonaca i Flamanaca bez kojeg je vladavina praktično nemoguća. Utoliko flamanac Leterme nije izgubio nadu kako će i među valoncima njegovog, konzervativnog smjera pronaći koalicijskog partnera za formiranje vlade: „Moramo biti u stanju utvrditi, koje temeljne odrednice mora imati savezna država Belgija i njene institucije. To je osnova snažne vlade.“

Ali što su točno spone Flamanaca i Valonaca? Često ćete u Belgiji čuti kako ih ima točno tri: pivo, nogometna momčad i kralj, uključujući i Mathilde, najljepšu princezu nadaleko i naširoko.

Flamanci su dugo bili zapostavljeni

Problem jest: dobro, pivo se pije i dalje iako sve češće i uvozno. Ali nogometnoj momčadi u posljednje vrijeme ne ide osobito dobro a i Leterme je u predizbornoj kampanji podigao prašinu kada je upozorio kako – svaka čast kralju, ali kako se ipak muči kada govori flamanski.

Jer, osobito Flamanci se trude istaći svoju nacionalnost: prvo, njih je više od Valonaca iako su dugo vremena bili zapostavljeni. Danas je pak sjever Belgije gdje Flamanci žive, bogatiji i razvijeniji od juga pa se postavlja i pitanje, zašto da plaćaju za Valonce.

Nečuveno da se ne pita druga "etnička jedinica"

Nakon odluke okruga Brüssel-Halle-Vilvoorde prošlog tjedna da nadglasa Valonce i proglasi isključivo flamanski, to je izazvalo pravi skandal. Najprije, nečuveno jest da jedna etnička zajednica - Flamanci na sjeveru ili Valonci na jugu -iskoristi svoju brojčanu prednost i bez dogovora sa drugom, donese odluku koja samo njoj koristi. Slijedom toga, to zapravo znači da preko 100 tisuća Valonaca tog okruga više ne mogu birati svog, Valonskog političara. Utoliko se ovog tjedna u pregovore uključio i kralj Albert II – iako ga ljevičari podsjećaju kako ga Ustav obavezuje na striktnu neutralnost.

Kriza rađa i prave - Belgijance

Ali ova kriza potakla je i druge osjećaje: na mnogim prozorima vijori se zastava – niti Flamanska niti Valnonska nego zastava Belgije, a i među političarima se čuju pozivi na dogovor. Na primjer, Kattrin Jadin koja je jedna od najmlađih i jedina zastupnica njemačke manjine u Parlamentu: „Mislim da imamo osobito svojstve u mnogim krizama uvjek iznova pronaći dobre kompromise, nešto kao 'kompromise na belgijski način'.“