Postat će legendaran zahtjev prvog čovjeka HSS-a Josipa Friščića o šest milijardi kuna godišnje potrebnih za preporod sela – zahtjev koji je naišao i na odobravanja, ali i na oštre kritike. Najglasniji je bio sindikat znanosti koji je zabrinut za položaj obrazovnog i znanstvenog sektora upozorio kako ostvare li se Friščićeve namjere, Hrvatska postaje zemlja seljaka, a ne zemlja znanja. HSS to osporava, jer tvrdi da je njihova formula preporoda sela univerzalna – u sebi sadrži i školstvo. No, još uvijek se o svim HSS-ovim zahtjevima pregovara – neki bi rekli trguje. Ali Friščić odgovara: "Za mene provođenje reforme poljoprivrede i osiguranje minimalno šest milijardi u proračunu nije trgovina. To je cijena za spas 100.000 obiteljskih gospodarstava u Hrvatskoj. Ili bolje reći, ako je to trgovina onda smo trgovci."

Dosadašnji ministar poljoprivrede Petar Čobanković tvrdi da Friščićevi zahtjevi nisu nerealni – ili bolje rečeno nisu ništa novo: "Mislim da nije to nešto što nije ostvarivo i što praktično, ja držim, da smo u velikoj mjeri vrlo blizu bili tim iznosima."

Traži se podrška malim proizvođačima

U HSS-u to ne osporavaju, ali osporavaju preraspodjelu tog novca. Konačno, prvi čovjek te stranke u svojim zahtjevima ipak znatno odstupa od dosadašnje politike HDZ-ove Vlade. Ali, Friščić je Sanaderu potreban za još jedan mandat stoga će ga poslušati i ispuniti mu želje. Za ekonomskog analitičara Dražena Kalogjeru sasvim legitiman postupak: "Dakle nije to ništa neuobičajno, čak bi rekao nije ni nemoralno. Sve ima svoju cijenu na tržištu i vlast ima svoju cijenu. Koliko je ta vlast spremna platiti kako bi ostala na vlasti, da dobije tu vlast – to je sad druga stvar. Mislim da bi se tu trebalo kretati u realnim mogućnostima hrvatskog brutto društvenog proizvoda, hrvatskog budžeta i konačno hrvatskog pristupa Europskoj uniji koja postavlja vrlo oštre kriterije za deficite platne bilance, tekuće platne bilance, za stope rasta i tako dalje. Prema tome, u tim okvirima je moguće trgovati, moguće je pogađati se... Naravno, pri tome svaki čovjek mora imati, što bi se reklo, moralni obraz da vidi dokle može ići, koliko može tražiti i koliko može dobiti."

U dosadašnjim se pregovorima HSS izborio za promjenu modela subvencioniranja poljoprivrede. Kako veliki ne bi pojeli male, donja će se granica za isplatu poticaja s tri hektra obrađenog zemljišta spustiti na jedan hektar. Velikim poljoprivrednim proizvođačima uvest će se limit za novce iz državne blagajne. HSS-ovci su u ovome bili ustrajni. Trn u oku Friščićevih vizija goleme su tvrtke i kombinati, koje korak po korak stvaraju monopol. Osobito se to odnosi na Todorićev Agrokor - Belje je primjerice kupljeno za 1 kunu uz uvjet da će uložiti 350 milijuna puta više, a već je u dvije godine Agrokor od države dobio više od 100 milijuna kuna poticaja.

"Veliki" će lakše ispuniti standarde EU

S druge pak strane, postoje oni koji podsjećaju da se upravo u Agrokoru ostvaruje produktivnost koja je približna europskoj razini – njihovi su prinosi pšenice za četvrtinu veći od prosječnih hrvatskih četiri i pol tona, što se može zahvaliti primjeni suvremenih agrotehničkih mjera, a tu su «veliki» daleko u prednosti u odnosu na one koji zaoru tablu dvije i hrane tri četiri kravice. Najglasniji su u Hrvatskoj udruzi poslodavaca, koji najavljeni novi model poticaja u poljoprivredi nazivaju krajnje sumnjivim efektom prelijevanja. HUP-ov koordinator za mala poljoprivredna poduzeća Mladen Mavriček upozorava kako će se novac spiskati na 100.000 malih gospodarstava, pa će se na kraju stvoriti 100.000 siromašnih obitelji jer neće moći pratiti konkurentski tempo. Orijentirana na mužnju poticaja obiteljska gospodarstva nemaju ambiciju razvoja i znatnijeg otvaranja radnih mjesta, komentiraju protivnici Friščićevih ideja.

A među onima koji ih pozdravljaju su seljaci: "Moramo kupovati novu mehanizaciju, kupovat novu stoku, tu još morate plaćati i zemljište," kaže jedan od njih. Slično izjavljuju i drugi: "Zemlju ne bi trebalo dati u prodaju, nego samo u zakup. Ne mogu pojedinci kupovati po 300 ha, 200, 500, a netko ni hektar." "Pravi seljaci, oni ne mogu kupovati zemlju, a dok dođe, obrtnik recimo, sa malo veze on dobije bolju zemlju, više zemlje..." Ovakvo mišljenje je rašireno unatoč činjenici što je cijena poljoprivrednoga zemljišta u Hrvatskoj u ovome trenutku sedam do osam puta niža nego u Europskoj uniji, na što ukazuje i Goran Šaravanja, ekonomski analitičar Unicredito i Zagrebačke banke: "Razina cijena hektara hrvatskoga zemljišta je puno niža – u ovom trenutku je negdje ispod tri tisuće eura u prosjeku. Očekuje se njezina brza konvergencija i kapitalni dobici na tom dijelu. Dakle, većina kapitalnih dobitaka koji su se događali na jugu prethodnih godina kroz gradnju infrastrukture (poglavito autocesta, op.a.), sad bi se trebala događati i na sjeveru. Ključno je pitanje tko će te kapitalne dobitke prisvojiti, tko će biti vlasnik te zemlje."

U Hrvatskoj je jeftina zemlja a skupi proizvodi

Jedan od zahtjeva s kojima je HSS ušao u razgovore s HDZ-om o potencijalnom koaliranju jest i moratorij na prodaju i koncesije za zemljište strancima, čime bi se spriječila njihova navala na jeftine a plodne hrvatske oranice.

Predsjednik Hrvatskog seljačkog saveza Darko Grivičić upozorava na još jednu činjenicu koju valja promijeniti u agrarnoj politici: "Govori se o tih šest milijardi kao o nečem što je strašno puno, a u isto vrijeme se zaboravlja da se u Hrvatsku uvozi hrane u vrijednosti od 10 milijardi kuna godišnje i da se u pravilu uvozi europsko i svjetsko smeće. Očekujem od svoje vlade da mi napravi uvjete za proizvodnju kakve imaju i ti ljudi u Europskoj uniji kojima ja danas trebam konkurirati." Pri tom valja reći da je vlada proteklih godina dopuštala bescarinski uvoz mesa i to iz zemalja koje subvencioniraju proizvodnju svojim seljacima, dok istovremeno domaći uzgajivači nemaju kome prodati svoju robu.

Činjenica što se HSS našao u poziciji da određuje sastav nove vlade velik je dobitak za Hrvatsku, jer se politički fokus usmjerava prema sektoru koji je do sad bio zanemaren - mišljenje je Željka Lovrinčevića analitičara s Ekonomskog instituta koje odudara od sumnjičavog ozračja što se stvara oko te stranke i njezina tvrda stava o potrebi ulaganja u poljoprivredu. Neki su projekti za sada ostali samo deklarativni – jedan od njih je kanal Dunav-Sava i cjelokupna mreža navodnjavanja u Slavoniji i Baranji. Ovogodišnja je suša, kažu seljaci, pokazala koliko je hitno ostvariti zacrtane ciljeve. I uistinu su mnogima puna usta tog golemog projekta, no, kako bi se hrvatska poljoprivreda etablirala postoje drugi i prioriteti. Cijena poljoprivrednih proizvoda u Hrvaskoj je visoka, kaže Goran Šaravanja. "Jednim dijelom cijene su visoke jer Hrvatska u svom kontinentalnom dijelu za svoje poljoprivredne proizvode nije razvila logistiku. Ne postoje smještajni kapaciteti, hladnjače, manji troškovi transporta i prije svega prerađivačka industrija" ističe Šaravanja. To potvrđuje i njegov kolega Damir Novotny koji, međutim, upozorava: "Ono što su stranke predlagale su zapravo liste želja, a ono što sada slijedi je provedba reformi, manje više definiranih zahtjevima Europske unije. Tu će dakle doći do jednog bitnog odstupanja, što može prouzročit poteškoće za sljedeću vladu koja će ovisiti o manjim strankama."

Kakva će ta vlada biti moglo bi se razriješiti još ovoga tjedna.