Obični turist u Italiji možda stekne dojam kako svaki stanovnik ove zemlje posjeduje bar dvije kuće za odmor i pokoji stan u gradu. Povijest je učinila svoje tako da je Italija jedna od najizgrađenijih zemalja na europskom kontinentu. No kada se pogleda malo ispod površine, stvari izgledaju malo drugačije. Stambeni prostor, pogotovo onaj kojeg si može priuštiti prosječni Talijan, sve je teže pronaći. Mlađima je još teže. Svega 3 posto Talijana starosne dobi između 18 i 24 godine žive u vlastitom stanu. Fenomen "hotel mama" kojem se toliko čude sjeverni Europljani i koji mnoge, pogotovo muške potomke, tjera da nerijetko do kasnih 30-tih žive kod roditelja, razumljiviji je ako se uzmu u obzir prosječne stanarine i prosječne talijanske plaće.

Skvot iz potrebe ne iz mode

Situacija je posebice teška u gradovima u kojima domaće stanovništvo konkurira sa stranicma koji, kako bi se kasnije mogli pohvaliti da su živjeli okruženi stoljetnim palačama, plaćaju nerazumno visoke cijene. Tu prednjače povijesni gradovi poput Firence, Milana i, naravno, Rima. Rezultat je taj da godišnje oko 25.000 stanovnika Rima bježi u dalju okolicu kako bi pronašli stan s koliko - toliko prihvatljivom stanarinom. Drugi pak posežu za drastičnijim metodama. Prema podacima socijalnih udruga, oko 2000 rimskih obitelji trenutno živi u ilegalnim nastambama. I dok se skvotiranje na sjeveru Europe povezuje uglavnom sa subkulturnim grupacijama, u Rimu su skvoteri najnormalnije obitelji koje su kapitulirale pred podivljalim cijenama stambenog prostora. Dr Sofia Sebastianelli pripada među one koji žive u zelenom pojasu na južnom rubu Rima, u jednoj od zauzetih koliba. Ona 30 četvornih metara dijeli sa svojim partnerom s kojim je još prije koju godinu provalila u napuštenu kućicu te je uradila za donekle normalni život. Sebastianelli je u međuvremenu postala stručnjak na polju ilegalnog stanovanja te je na tu temu čak i doktorirala. Razlog zbog kojeg ona, poput 2000 obitelji razasutih po čitavom Rimu, nije dio regularnog stambenog tržišta je jednostavan. "Najveći problem što se tiče stanova i kuće je naravno stanarina. Ako imate sreću, nađete negdje na prefieriji kućicu koja košta najmanje 1000 eura. No toliko iznosi moja plaća. To je ludilo! Kako da to platim? Ono što si mogu priuštiti je podstanarska soba ali meni su 34 godine i želim živjeti sa svojim partnerom. Htjela bi osnovati i obitelj i više ne želim živjeti studentskim životom. No jedan od razloga zašto skvotiram je i politički angažman. Kad skvotirate preuzimate i čitav niz drugih obveza", kaže Sebastianelli.

Kaos na tržištu

Na drugoj strani Rima 30-godišnja Federica Rossetto kuha kavu u svom 45 četvornih metara velikom stančiću kojeg dijeli sa svojim suprugom Joseom. Stan se nalazi dobrih sat vremena vožnje udaljenosti od središta grada i unatoč tomu stoji 800 eura mjesečno. O vlastitoj kući mogu samo sanjati. Ono čemu mala obitelj trenutno stremi je iznajmiti malo veći stan.

Između 1998. i 2007. cijene nekretnina porasle su 100 a stanarina 70 posto. Kako kaže profesor Giovanni Caudo sa Sveučilišta u Rimu, problem u Italiji je i taj što nema gornje granice za visinu stanarine. "U Italiji vlada nedostatak propisa kada je u pitanju tržište iznajmljivanja nekretnina. To je čudno jer je u ostaku Europe određena gornja granica koju možete tražiti za iznajmljivanje nekretnine. No u Italji takvog zakona od posljednje reforme 1998. nema pa vlasnik može tražiti koju god svotu zaželi", smatra Caudo.

Sukladno rastu stanarina i broj deložacija se, samo prošle godine, povećao za 18 posto. Rino Fabbiani iz Rimskog gradskog vijeća kaže da se ovaj problem posebice osjeća u njegovoj gradskoj četvrti gdje su dosad uglavnom živjeli studenti i radnici. "U posljednjih 10 godina broj deložacija je postao sto puta veći. Ljudi koji su ovdje živjeli preko 30 godina si više ne mogu priuštiti stanarine koje su odjednom skočila sa 700 na 1400 eura. Najviše pate studenti koji često iznajmljuju bez ikakvog ugovora. Tako stanodavac povećava broj kreveta u stanu pa prosječni stan od 80 četvornih metara mjesečno donosi preko 2000 eura", zaključuje Fabbiani.

Istodobno, mnogi stanovi u Rimu zjape prazni. Problem je u tomu što su mnogi vlasnici ne iznajmljuju stanove. S jedne strane zato jer ne žele eventualne komplikacije sa stanarima koji ne plaćaju stanarinu a s druge strane zato jer se često radi o vlasnicima dovoljno bogatima da si mogu priuštiti da im nekretnine stoje prazne. Gradske vlasti su prošle godine pokrenule projekt izgradnje 6000 socijalnih stanova. No do 2013., kada se očekuje njihovo dovršenje, mnogi Rimljani će napustiti svoj grad u potrazi za krovom nad glavom kojeg si mogu priuštiti.

Autor: Stephanie Raison/Nenad Kreizer

Odg. ur.: A. Šubić