Mjuzikl „Chicago“ čuvenog berlinskog kazališta Komische Oper (Komična opera), koji se zbog preuređenja matične kuće preselio u prostorije Schillertheatra, već mjesecima izaziva euforiju kod ovdašnje publike. Predstava je mahom rasprodana, preko interneta se traži karta više. Andreja Schneider u mjuziklu čija je tema Chicago dvadesetih godina prošlog stoljeća glumi Mamu Morton, pohlepnu korumpiranu čuvaricu zatvora.

Priča koju je za Komičnu operu adaptirao jedan od najpoznatijih njemačkih kazališnih i opernih redatelja Barrie Kosky zasniva se na istinitoj priči koja se zbila u američkom Chicagu 1924. godine, kada su dvije žene ubile svoje ljubavnike. Priča je u to vrijeme podijelila američku javnost, o njoj je snimljen film, a sedamdesetih godina je kao mjuzikl doživjela veliki uspjeh na njujorškom Broadwayu. Barrie Kosky se dugo morao boriti za  autorska prava za verziju na njemačkom. I uspio je, na veliku radost publike.

I na radost Andreje Schneider: „Barrie je stvarno jedan genijalan redatelj i čovjek. Jako sam počašćena što mi je dao ulogu Mame Morton, jer ja  u „Chicagu“ i glumim i pjevam. No, najveća nagrada su nama svima dugačke ovacije publike“, priča karizmatična umjetnica za DW.

Fräulein Schneider kao hommage majci Darinki

Uloga Mame Morton je za  Andreju Schneider važna jer je Komična opera vrlo omiljena, dobro posjećena i ugledna kazališna kuća. No ova umjetnica, koja je iz rodnog Zagreba kao dvogodišnja djevojčica s roditeljima došla u Köln, uživa u svakoj svojoj ulozi. Pokušala je studirati gemanistiku i slavistiku, ali joj je već kao mladoj djevojci bilo jasno da ju srce vuče u svijet umjetnosti.

„Otkrila sam nekom prilikom da sam u svoju matursku bilježnicu napisala da želim postati glumica. Köln mi je bio premalen. Spakirala sam svoje stvari i zaputila se u Berlin. Tu sam se probijala kako sam mogla, dobivala male uloge, uz to radila kao konobarica da bih mogla preživjeti." Zahvalna je, kaže, roditeljima koji su joj davali veliku podršku, a njena majka Darinka Schneider joj je bila inspiracija za ulogu Fräulein Schneider s kojom je postala popularna.

Fräulein Schneider je članica tria Geschwister Pfister, koji je  poznat diljem Njemačke i dobitnik je različitih nagrada i priznanja: „Moja majka mi je veliki uzor. Nije joj bilo jednostavno kad je došla u Njemačku, nije ni riječi govorila njemački, a morala je s obitelji savladavati svakodnevicu. Tu je dolazilo naravno do velikih nesporazuma, iz kojih su nastale anegdote. Upravo te anegdote, njeni savjeti, njena razmišljanja i poimanja svijeta su mi bili baza za formiranje moje uloge. To je za publiku uvijek jako zabavno."

„Geschwister Pfister“ od 1995. godine do danas nastupaju sa različitim predstavama na raznim pozornicama, iduća je predstava Relaxez-Vous! koju će berlinska publika moći nanovo vidjeti u travnju ove godine.

Kroz seriju „Beck is back" poznata i tv-publici

Andreja Schneider je 2018. i 2019. godine glumila u RTL-ovoj seriji „Beck to back" odvjetničku pomoćnicu Jasminu Božić. Radnja je zasnovana na priči o odvjetniku Becku koji treba suradnicu i nalazi ju u svojoj kućnoj pomoćnici iz Hrvatske koja je ustvari i sama odvjetnica, ali koja nikad u Njemačkoj nije mogla raditi u svojoj branši.

„Poznajem ja dosta tih priča, koliko je visoko obrazovanih izbjeglica s područja bivše Jugoslavije ovdje moralo raditi bilo što da bi mogli preživjeti. Dakle, mogla sam se jako lako uživjeti u tu ulogu." Rado bi glumila i u Hrvatskoj, no, smatra da njen materinji jezik nije dovoljno dobar. Uči ga, priča, gledajući  hrvatsku seriju „Novosti“ i kroz  redovite posjete Istri, gdje joj u međuvremenu žive roditelji. „Volim Istru i Hrvatsku, volim ljude iz cijele bivše Jugoslavije, jer se nekako osjećam Jugošvabicom. Tako su nas prije zvali na tom području. A najljepše uspomene iz djetinjstva su mi Jugotonove ploče s bajkama. Znala sam ih sve napamet."  

Ono što dobro zna je pjevati na hrvatskom. Omiljena pjevačica joj je Gabi Novak. Na kraju razgovora je čak zapjevala Gabinu pjesmu „Tike, tike tak, tike tak, slušaj moga srca glas, tike tike tak tike tak, ono kuca sad za nas“. U Andreji Schneider kucaju dva srca, kaže: hrvatsko i njemačko.