Aral u Njemačkoj ima oko 2.400 benzinskih crpki, najviše od svih naftnih koncerna. Promet je prošle godine iznosio oko devet milijardi litara goriva. Po navodima Službe za energetske informacije EID na Aral otpada 21 posto naftnog tržišta u Njemačkoj, što znači da Aral ima i najveći promet.

Iako automobilska industrija svoju paletu proizvoda širi na automobile sa sve većim dosegom, to ne znači da je motorima s unutarnjim izgaranjem došao kraj. Istraživački odjel Arala, Aral-Forschung u Bochumu radi intenzivno na razvoju modernih goriva kao što su sintetički dizel, bio gorivo i gorivo za elektro-pogon.

Aral je u laboratorij u Bochumu investirao nekoliko milijuna eura. Koliko točno, ovo poduzeće koje od 2002. pripada koncernu BP, nije htjelo otkriti. Pritom se, po navodima šefa uprave BP-a za Europu Wolfganga Langhoffa, radi i o „stalnom poboljšavanju postojećih goriva".

Dopuna, a ne konkurencija

Ali, pogled je usmjeren prema budućnosti. Radi se o razvijanju potpuno novih goriva, a time i osnove poslovanja za buduće godine. Zato se Langhoff nada što većoj otvorenosti u raspravi o mobilnosti budućnosti. Istraživanje treba vremena.

Ohrabrujući signali u svakom slučaju dolaze iz autoindustrije. Tako šef Porschea Oliver Blume smatra da će korištenje sintetičkih goriva biti moguće za deset godina. Sintetička goriva po njegovom mišljenju „ne predstavljaju konkurenciju nego dopunu elektromobilnosti". A šef Audija Markus Duesmann upravo se odrekao vodika i gorivnog članka. „U idućim desetljećima nećemo moći proizvesti dovoljno vodika neutralno s obzirom na CO2. Zato ne vjerujem u vodik kad se radi o pogonu automobila", izjavio je Duesmann za tjednik Die Zeit. „Rješenje za osobni automobil je baterija." A dok njih ne bude u dovoljnoj mjeri i dalje će se zacijelo koristiti gorivo.

Cilj je mješavina izvora energije

Aral-Forschung u Bochumu postoji već više od 100 godina. Na području od 27.000 kvadratnih metara danas radi oko 100 tehničara, inženjera i znanstvenika s područja prirodnih znanosti. Razvijaju tzv. E-Fuel, sintetičko gorivo koje nastaje od vode i ugljičnog dioksida uz pomoć električne struje, a koje bi trebalo zamijeniti gorivo dobiveno od nafte. Osim toga u laboratorijima se uz pomoć električne struje iz obnovljivih izvora proizvodi vodik, koji se koristi za proizvodnju goriva. Još jedno težište je razvijanje sintetičkog dizela, koji bi količinu štetnih dušičnih oksida (NOx) trebao smanjiti za polovicu.

„Polazimo od toga", kaže voditelj istraživanja Peter Sauermann, „da će ubuduće na našim cestama voziti mješavina različitih pogonskih sustava". „I kod vodika vidimo veliki potencijal kad se radi o smanjenju izlučivanja ugljičnog dioksida, osobito kod teretnih automobila", kaže Sauermann. U slučaju da se pojavi dovoljna potražnja on smatra da bi se već sad moglo na benzinskim crpkama instalirati odgovarajuće mogućnosti za punjenje spremnika.

Glasnogovornik Arala Detlef Brandenburg kaže da se Aral mijenja. „Od naftnog koncerna se pretvara u integrirano energetsko poduzeće koje na raspolaganje stavlja široku energetsku mješavinu za najrazličitije vrste pogona." U to pripada i instalacija 100 priključaka za ultrabrzo punjenje električnih automobila koji imaju snagu do 350 kW, a koji se opskrbljuju strujom iz obnovljivih izvora. „Tamo prikladni elektroautomobili mogu za desetak minuta napuniti energije koja je dovoljna za prelazak do 350 kilometara."  Istovremeno kod Arala polaze od toga da će i dalje na raznim područjima primjene biti tražena vozila s motorima s unutarnjim izgaranjem. Jer, motori s unutarnjim izgaranjem „podnose" i sintetička goriva.

Gorivo od struje iz obnovljivih izvora

Kod goriva E-Fuel se radi o gorivu u tekućem ili plinskom stanju, koje se proizvodi od vode i ugljičnog dioksida uz pomoć električne struje iz obnovljivih izvora. Pritom se voda uz pomoć električne struje razdvaja u vodik i kisik, objašnjava Peter Sauermann. „Vodik se nakon toga dovodi u reakciju s ugljičnim dioksidom."

Ugljični dioksid koji je za to potreban može se uzimati iz zraka, iz bio-otpada ili iz ispušnih plinova koji nastaju u tvorničkim postrojenjima. Taj proces, kaže Sauermann, „može biti tako upravljan da se proizvode različita sintetička goriva, koja se po svojim osobinama malo razlikuju od benzina, dizela ili zemnog plina." Na pitanje, koliko dugo će još trajati dok ti postupci budu spremni za serijsku proizvodnju, znanstvenici ne mogu ili ne žele dati odgovor.

Ali, sigurni su da je gorivo prikladno za pogon motora, iako na njemu još treba „doraditi pojedinosti". „Sintetička goriva imaju veliku prednost da za njihovo korištenje već postoji infrastruktura", naglašava Detlef Brandenburg.

Osim toga moderna tehnika motora dopušta korištenje takvih sintetičkih goriva. Drugim riječima, vozači automobila bi bez skupih investicija u nova vozila, mogli koristiti svoja sadašnja vozila. Znanstvenici koji rade na razvoju sintetičkih goriva surađuju sa svim velikim proizvođačima automobila. Ne samo kod Porschea računaju s time da će proći manje od desetljeća dok sintetička goriva ne dođu na tržište.