"Najbolji način da golim rukama uberete koprivu a da se što manje opečete? Radite to brzo", kaže 24-godišnja Izzy "Fizzy" Johnson  na rubu jednog puteljka u Tottenhamu na sjeveru Londona. Spretno smota list mladog izdanka koprive, "s donjeg dijela lista gdje nema bodlji", napravi kuglicu i ubaci ju u usta. "Eto ovako se jede sirova kopriva", kaže i pritom hvali ovu biljku punu vitamina i minerala. Johnson, koja pod nazivom "Benevolent Weeds" organizira "jestive šetnje" po londonskoj prirodi, kopriva po okusu podsjeća na zelene mahune. "Ali to je stvar ukusa", dodaje.

Povratak prirodi

Stroge mjere ograničenog kretanja i društvenih kontakata uvedene su u Londonu krajem ožujka i u međuvremenu su malo popuštene. No tijekom dugih usamljenih šetnji poslednjih tjedana i mjeseci, mnogi građani Londona su otkrili da u njihovom susjedstvu između prometnica i kuća, rastu skriveni i jestivi plodovi. I svakodnevne šetnje su povezali sa sakupljanjem jestivih plodova: kopriva, bazge, radiča, raznih gljiva, kupina i medvjeđeg luka.

Wross Lawrence, autor knjige "The Urban Forager: Find and Cook Wild Food in the City" međutim kaže da su Londončani i prije tražili ono jestivo na svojim livadama. "No sada je definitivno mnogo više ljudi u potrazi za jestivim biljkama. Preko društvenih mreža svakodnevno dobivam upite o tomu što se smije ili ne smije jesti", kaže Lawrence i izražava uvjerenje da  će "lockdown" ljude ponovno malo više vratiti prirodi.

Krizni mentalitet

Kim Walker trenutno radi na doktoratu na Royal Botanic Gardens u Kewu i glavna preokupacija su mu jestive biljke u urbanim sredinama. On smatra da ljudi trenutno imaju mnogo razloga za izlazak u prirodu i potragu za jestivim biljem. "Jedan od ovih razloga je strah od budućnosti, i u ekonomskom smislu. Mnogi se pitaju: odakle će u budućnosti dolaziti naša hrana? Sada je to postala tema i mnogi žele biti spremni ako dođe situacija u kojoj će se raditi o preživljavanju", kaže Walker.

Prema jednoj studiji iz 2017. zanimanje za divljim jestivim biljkama naglo raste u kriznim vremenima. Slično se dogodilo i tijekom recesije 2008. kada je primijećen i fenomen po kojem zajednička potraga za hranom tijekom kriza pojačava osjećaj pripadnosti.

No za većinu sakupljača je potraga za hranom u prirodi jednostavno prilika da se provodi vrijeme na otvorenom a priroda upozna kroz različita godišnja doba. "Ulogu igra i sučeljavanje s pričama o ljekovitosti ali i priče povezana s folklorom i prirodom", kaže Walker.

Nada i povratak izgubljenim okusima

Opskrba živežnim namirnicama se tijekom koronakrize u potpunosti održala. No mnogi Londončani su tijekom pauze od nervozne svakodnevice i odlaska na posao otkrili čari samoopskrbe: pečenja kruha, uzgoja povrća na balkonu i razmjene hrane s istomišljenicima. Čak su i neki vrhunski kuhari posegnuli za kuhinjom koja se temelj na namirnicama pronađenima u gradu.

No London nije jedini grad u Europi u kojem su žitelji otkrili jestive biljke iz susjedstva. Voditelj botaničkog odjela Sveučilišta u Rzeszowu, Lukasz Luczaj je primijetio nagli porast korisnika njegovog YouTube kanala na kojem daje tečajeve o jestivim gradskim biljkama. On je nekada živio u Londonu i tamo je shvatio da su Britanci, za razliku od Poljaka koji redovito odlaze u šume kako bi skupljali gljive ili kestenje, izgubili svoje sakupljačke običaje. "U Velikoj Britaniji sakupljanje gljiva baš i nije bilo popularno. Možda se to nakon ove krize promijeni", zaključuje Luczaj.