Vanja iz Rume u Vojvodini radi kao cvjećarka i mala je vjerojatnoća da bi upoznala Stefana iz Lebana, gradića na jugu Srbije, koji se bavi razvojem video-igara, da oboje nisu koristili istu dating-aplikaciju.

Oni su nedavno proslavili četiri mjeseca veze koju su započeli upoznavanjem na Tinderu, trenutno najpopularnijoj aplikaciji za upoznavanje.

Iako su oboje imali dosta propalih pokušaja i razočaranja tijekom upoznavanja ljudi na ovaj način, posrećilo im se kad ih je algoritam uputio jedno na drugo.

Vanja pak tome ne pridaje preveliki značaj jer ih je, kako kaže, Tinder samo spojio. „Veza je opstala zato što smo nas dvoje jako slični i od početka se ponašamo kao da se godinama znamo“.

Nikad lakše pronalaženje dečka ili djevojke

Pronalaženje osobe za stupanje u romantične odnose, čini se, nikad nije bilo lakše nego danas. Dovoljno je da instalirate neku od brojnih aplikacija za upoznavanje na internetu, napravite profil s kratkim opisom svojih interesa, definirate što tražite (osobu za romantičnu vezu, brak, povremeno viđenje, druženje) i krenete u proces odabira potencijalne partnerice ili partnera.

Algoritam aplikacije će vam – prema zajedničkih interesima, lokaciji i ostalim parametrima – ponuditi nekolicinu profila osoba sa kojima smatra da ste „kompatibilni".

Kad se pokaže uzajamni interes nastupa čuveni „matching“, odnosno obostrano „sviđanje“, nakon čega vam preostaje „samo“ da se upustite u konverzaciju i počnete sanjariti o scenariju: „I živjeli su sretno do kraja života."

No, je li to baš tako jednostavno i kakve mogućnosti i izazove donosi „udvaranje na mreži"?

Vanja i Stefan su odlučili okušati sreću na Tinderu jer nisu imali puno prilika da upoznaju nove ljude, a često, kako kažu, i iz dosade. Virtualno upoznavanje pomoglo im je da prevladaju strah od kontakta uživo i čak utjecalo na povećanje samopouzdanja u svakodnevnom životu. „Imala sam problem s anksioznošću uživo i bilo mi je lakše da se upoznajem preko poruka, jer mogu da budem opuštenija“, kaže Vanja, ističući da ovakav kontakt ima i druge benefite, „jer ako ti se netko ne svidi samo ga blokiraš, znaš da ti neće visjeti za stolom u gradu".

Na pitanje da li smatraju da su dating-aplikacije promijenile interakciju među ljudima i dovele do otuđivanja, njezin partner kaže da je to problem suvremenog društva i digitalne komunikacije generalno, a ne samih aplikacija. Napominje da se one ne razlikuju previše od klasičnih društvenih mreža koje svakodnevno koristimo.

„Jedino inicijalni kontakt nije baš u rangu slučajnog upoznavanja u biblioteci, kad se oboje uhvatite za istu knjigu. Malo je manje romantično od toga, ali to nije ni cilj dating-aplikacije, tako da sve ovisi o tome što tko traži", ističe Stefan.

Što ako propustim „bolju priliku"?

Dating-aplikacije u početku pružaju visok stupanj kontrole s obje strane, jer osobe određuju koje će informacije o sebi podijeliti i pod kojim uvjetima. To može biti dobro za prevladavanje početne socijalne anksioznosti, ali je upitno koliko nam „pomažu da vježbamo vještine koje su nam potrebne za interakciju koja se odvija uživo i od koje bitno ovisi hoćemo li se osjećati povezano s nekim", za DW objašnjava psihologinja Ana Perović.

Iako mogu imati pozitivan utjecaj na mentalno zdravlje – jer  ljudima koji se osećaju usamljeno ili izolirano omogućavaju povezivanje s drugima i time povećavaju osjećaj pripadnosti i socijalne podrške – aplikacije za upoznavanje nose brojne rizike. „Fenomen odbijanja i uspoređivanja može ozbiljno potkopati samopouzdanje, a osjećaj neadekvatnosti može se pojaviti kad ljudi stalno uspoređuju sebe s onim što su drugi korisnici odabrali staviti na svoj profil“, kaže Perović.

Uz to, dalje pojašnjava ova psihologinja, postoji rizik i od „paradoksa izbora", „gdje preveliki broj potencijalnih partnera dovodi do osjećaja preplavljenosti, nesigurnosti u donošenju odluka i straha da će propustiti bolju priliku, što može stvoriti osjećaj nezadovoljstva i frustracije“. Perović ističe da „kultura brzog odbacivanja, gdje se ljudi brzo procjenjuju na osnovu kratkih opisa i slika, može doprinijeti površnijem pristupu interakcijama i osjećaju emocionalne iscrpljenosti“.

Staromodni načini upoznavanja sve rjeđi

Aplikacije za upoznavanje, koje koriste milijuni ljudi diljem svijeta, postale su dio svakodnevice. Perović sugerira da, bez obzira na njihovu popularnost, ove aplikacije nisu „magične“ i da ključ leži u našem pristupu i očekivanjima.

Kaže da ako aplikacije koristimo „kao alat za brzo prelaženje preko profila i površne interakcije, teško da će nam one pomoći da razvijamo vještine potrebne za izgradnju bliskosti".

„Međutim, ako ih promatramo kao sredstvo za pronalaženje kompatibilnih partnera i razvijamo odnose s pažnjom, autentičnošću i empatijom, mogu postati moćan alat za stvaranje dubokih veza“ koje mogu biti „jednako bogate i autentične" kao i one koje nastaju analogno – u stvarnom svijetu, pojašnjava ona za DW.

Perović napominje da će „staromodni" načini upoznavanja – u izlascima, na poslu, fakultetima, druženjima – vjerojatno postajati sve rjeđi, ali neće potpuno nestati, te da je „moguće da ćemo svjedočiti kombinaciji ova dva pristupa, gdje će svako imati svoje mjesto i vrijednost u suvremenim romantičnim interakcijama."