Počelo je pismom guvernera Banke Engleske, Marka Carneya, kojim se on krajem listopada 2014. obratio zastupnicima britanskog parlamenta, konkretno: Povjerenstvu za okoliš. Carney je tom prilikom opisao internu raspravu o tome hoće li rezerve ugljena, nafte i plina u budućnosti biti dostupne industriji fosilnih goriva.

Zabrinutost nije bez razloga, jer sagorijevanjem fosilnih goriva u atmosferu se emitira ogromna količina štetnih plinova. Carney je ovako razmišljao: u cilju sprječavanja globalnog zagrijevanja i klimatskih katastrofa - energetske rezerve moraju ostati tamo gdje jesu - u zemlji. To bi na jeziku bankara značilo - praktično zamrznuta financijska sredstva onih koji su u te izvore ulagali.

Ranjivo blago

"U svjetlu ove rasprave, mi ćemo produbiti našu istragu ", piše Carney. Specijalna jedinica Banke Engleske, koja se bavi identifikacijom i smanjenjem rizika u financijskom sektoru, sada se bavi ovom prognozom

Joan Walley, članica odbora za klimu britanskog parlamenta, za londonski Financial Times je rekla da bi investitori trebali dobro razmotriti utjecaj budućeg sporazuma o klimatskim promjenama na njihove investicije u fosilna goriva: "Kreatori politike i središnje banke će shvatiti da veliki dio svjetskih rezervi nafte, ugljena i plina mora ostati u zemlji, usprkos uznapredovaloj tehnologiji skladištenja ugljičnog dioksida u tlo.“

Globalni financijski giganti ne žele povećavati investicije u fosilna goriva. "Klimatske promjene ugrožavaju kapital", rekao je Georg Kell, direktor UN Global Compact, za DW. Po prvi put investitori shvaćaju da je razvoj njihovih investicija ugrožen. Drugi primjer je njemačka energetska kompanija EON, koja je odlučila da ubuduće radi isključivo s obnovljivim izvorima energije.

Carbon Tracker, nevladina organizacija koju su osnovali financijski analitičari u Londonu, smatra da je korak Banke Engleske – javno iznošenje rizika - važan pokazatelj za sve banke i financijske vlasti. Taj potez bi mogao dovesti do velike promjene u razmišljanju, smatra Carbon Tracker.

Glas privrede je mnogo umjereniji

Esther Chrischilles iz Instituta njemačkog gospodarstva pak smatra da rizik ipak nije toliko velik, sigurno ne "u bliskoj budućnosti".

Sporazum o klimatskim promjenama je jedna stvar, ali globalna klimatska revolucija, gledano iz njene perspektive trenutno nije realna, ni politički ni ekonomski. "Pored toga, ekonomsku štetu koja bi nastala zbog gubitka povjerenja u održivost odluka ekonomske politike, vjerojatno bi bila mnogo veća ", rekla je Chrischilles.

Ona smatra da su fosilna goriva i te kako još uvijek „aktualna“. Najveći rast bilježe zemlje u razvoju i zemlje brzog razvoja "a baš je tamo teško sprovesti smanjenje emisije ugljičnog dioksida", kaže ova stručnjakinja za energetiku. Za sada dakle, ne treba polaziti od radikalne promjene smjera.