Sve više roditelja žele koristiti dvojezičnu ponudu za svoju djecu. Procjene su da u Njemačkoj ima više od 600 dvojezičnih škola. Zadnji podaci o bilingualnoj ponudi su iz 1998. godine. Tada ih bilo oko 380. Potražnja za ovim oblikom nastave je velika, zbog čega i otvaraju sve više privatnih škola.

Okrug Wedding na sjeveru Berlina. Ovdje privatne škole zarađuju na povećanom zanimanju za dvojezičnim školama već na razini osnovne škole. U jednoj napuštenoj tvornici je svoje školske prostorije uredilo dioničko društvo Phorms – ugodno, uredno, u šarenilu. Na podu, u krugu sjedi 200 djece.

Dvojezičnost kroz igru i zabavu

Verena Herz je razrednica H1 razreda, H – kao «Herz» (srce). Ova Njemica je studirala anglistiku, te više godina boravila u inozemstvu s engleskog govornog područja. U svojem razredu govori samo engleski:«Definitivno se ne radi o preopterećenosti djece. Dokazano je da djeca, što su ranije izložena stranom jeziku, tim više im je to zabavno. Na taj se način jednostavno razvija radost u učenju stranog jezika. K tomu, strane riječi jednostavno još bolje mogu 'upijati', jer se i sami još uvijek nalaze u procesu učenja vlastitog materinskog jezika.»

Phorms je nešto kao lanac privatnih škola. Osim u Berlinu, osnovne škole imaju još u Kölnu, Frankfurtu i Münchenu. Posao im ide dobro. U glavnom gradu Berlinu ove bi se godine trebala urediti i druga škola. A u slijedećih deset godina planirano je otvaranje 40 novih škola.

Kupovanje vizije budućnosti

Ravnateljica škole Celia Budge:«Imamo roditelje koji uistinu jako puno rade, kako bi si mogli priuštiti ove škole i kako bi svojoj djeci omogućili ono, što i sami nisu mogli imati. Imamo dobar društveni prosjek roditelja, a ne samo one s dubljim džepom koji svojoj djeci bez problema mogu platiti pohađanje privatne škole. To su ljudi koji svojoj djeci žele kupiti viziju budućnosti.»

Ali može biti i na drugi način: Na primjer: Regenbogenschule u berlinskom problematičnom okrugu Neukölln. Norbert Weiser: «Želim unajmiti nekoliko knjiga. Za početak – francusku 'Martine en avion'. Kemal?» Norbert Weiser vodi Njemačko-francuski sektor – vrlo ambiciozan projekt. Djeca iz okolice trebala bi učiti dvojezično na državnoj školi, od prvog razreda osnovne škole. «Onda neku lijepu staru knjigu kao 'Tamo gdje stanuju divlji dečki'. Jesi li ju već čitao, Kemal?» Kemal je jedan od dvadeset učenika SF1 razreda. Trenutno je razdred podijeljen u dvije skupine, a na njihovom dnevnom planu stoji 'partnerski jezici', što za jednu grupu znači njemački, a za drugu francuski.

Dvojezičnost - poticanje ili preopterećenost ?

Šestogodišnji Benoit sa svojom učiteljicom pokušava otkriti kako se na francuskom kaže jogurt od marelice kojeg je ponio sa sobom u školu. Djeca bi se, kroz igru, do trećeg razreda trebala susresti s partnerskim jezicima. Je li to poticanje ili preopterećenost? Za Norberta Weisera odgovor je jasan:»Razumijevanje napreduje strahovitom brzinom, a svakodnevna konfrontacija s drugim jezikom je normalna stvar. Za normalno dijete, čak i ne mora biti osobito inteligentno, to je jednostavno velika prednost.»

Ovaj se projekt naziva «Rani francuski», a provode ga četiri državne njemačko-francuske Europske škole u Berlinu. Za Norberta Weisera, on je izazov koji nadilazi njegovu profesionalnu kvalifikaciju. «Ne radi se samo o jeziku. U ovim slučajevima je također riječ i o, primjerice, francuskoj kulturi. »Znate li kako se kod nas sadi kupus?» -Tako glasi jedna dječja pjesmica na francuskom, koju djeca u osnovnoj školi u berlinskom Neuköllnu pjevaju iz sveg grla.