U svom prijedlogu Savjetu grada za imenovanje ulice po Srebrenici gradonačelnica Pariza Anne Hidalgo je istakla da je na području tog grada počinjen najveći masakr poslije Drugog svjetskog rata i da su taj zločin kao genocid kvalificirala dva međunarodna suda: Haški tribunal 2004. i Međunarodni sud pravde 2007. godine.

Ulice od 245 koraka

Ulica Srebrenica se nalazi u istočnom dijelu Pariza u novoizgrađenom kvartu, nedaleko od čuvenog groblja i avenije Père Lachaise. Slučajno ili ne: Ulica Srebrenica je produžetak Ulice Balkan.

Duga je oko 200 metara ili nekih 245 koraka. U cijelosti je stambena, veoma tiha, gotovo bez prometa i gužvi. Počinje malom i jedinom starom zgradom, utonulom u zelenilo, na čiju metalnu ogradu je postavljena ploča "Rue de Srebrenica" s objašnjenjem: "En mémoire des massacres pérpétres en juillet 1995 contre les Bosniaques" – „U spomen na žrtve masakra koji su počinjeni nad Bošnjacima u srpnju 1995."

Na početku ulice Srebrenica su velike crvene žardinjere, na kraju je drveće i klupe za odmor. Nema posebnog pločnika, nego je prostor za pješake odvojen kamenim kockama do polovice njene dužine, a od polovice željeznim stupovima. I na lijevoj i na desnoj strani su nove zgrade, među kojima se ističe bijeli stambeni toranj od 15 katova. U svibnju je u toj zgradi izbio požar, koji je brzo lokaliziran i ugašen, ali liftovi potom nisu radili danima. Zbog toga je Ulica Srebrenica prvi put u svojoj kratkoj povijesti  spomenuta u medijima, što je bio i povod za tekst na stranici Deutsche Wellea.

Što o Srebrenici znaju stanovnici ulice

U ulici nema nijedne trgovine, ali ni kafića. Ima samo jedna apoteka. Njeni stanovnici su, kao i u svim pariškim arondismanima bližim periferiji, multinacionalnog porijekla, različitih religija i kultura.

"O da, znao sam za Srebrenicu mnogo prije nego što je naša ulica nazvana njenim imenom", rekao je na pitanje zna li nešto o Srebrenici,stariji čovjek koji se predstavio kao Emil, ali nije želio da mu se spominje prezime. "Znam što se zbivalo u tom gradu i oko njega krajem prošlog stoljeća. Počinjen je genocid u ratu u Bosni i Hercegovini. Utvrđeno je da su srpske snage počinile genocid nad Muslimanima. Gotovo je nevjerojatno da se to dogodilo u Europi: genocid, prvi i jedini na Starom kontinentu poslije holokausta. Zato Srebrenica zaslužuje spomen, barem nazivom ove ulice ", rekao je Emil.

"Treba nastojati da se sačuva sjećanje na taj strašni događaj u Europi, koji je, želim vjerovati, neponovljiv", rekao je njegov prijatelj, umirovljenik Jean-Pierre Arnaud s kojim je bio u društvu. "Dvadeseti arondisman je pun sličnih povijesnih obilježja. Evo tu, na uglu ulica Srebrenica i Vitruve, na zgradi škole je spomen ploča židovskoj djeci koja su deportirana u nacističke logore smrti u Drugom svjetskom ratu. Ta spomen ploča i Ulica Srebrenica podsjećaju na dva genocida u Europi počinjena u razmaku od pola stoljeća. Neka se pamti", rekao je Jean-Pierre Arnaud.

Dvoje mladih ljudi sjedili su na klupi u sjenci krošanja na početku ulice. Prihvatili su razgovor za DW, ali nisu se željeli fotografirati.

"Nisam znao za Srebrenicu sve dok našu ulicu, koja je bila put pod oznakom FU/20 kad smo se doselili, nisu tako nazvali. Onda sam se informirao na Internetu i znam da je to grad u Bosni, tragičan grad, jer je u njemu ubijeno 8.000 zarobljenih ljudi. Znam da su to bili Muslimani i da su bili sukobljeni sa Srbima iz iste zemlje Bosne, ali ne znam mnogo o tom ratu, jer se sve to zbivalo kad sam rođen. U stvari nisam znao ništa sve dok naša ulica nije dobila ime Srebrenica. Sad nešto znam, i bar zato taj naziv ima smisla", rekao je René.

Ime joj se teško izgovara

"I ja sam saznala za Srebrenicu tek poslije imenovanja naše dugo bezimene ulice. Uvijek sam bila za to da se sačuvaju sjećanja na povijesne događaje nazivom ulica ili institucija. Jer kad-tad ćemo se zapitati što znače ta imena i nešto doznati. Eto, ja znam što se dogodilo u Srebrenici samo zato što je po njoj nazvana naša ulica, inače ne bih znala ništa", rekla je Monique i dodala uz osmjeh: "Jedina nevolja je što se njeno ime teško izgovara. Još lomim jezik. Nitko me ne razumije kad mu dajem svoju adresu."

Saliha, porijeklom iz zemalja Magreba, zna da je rat razorio Bosnu i Hercegovinu krajem prošlog stoljeća i da je u Srebrenici počinjen težak ratni zločin.

"Nikad neću zaboraviti šokantni video koji je prikazan na televiziji dosta poslije rata. Bila je to video snimka jedne od egzekucija osam tisuća Muslimana. Četiri ili pet mladića, gotovo dječaka, ubijeni su na brutalan način. Ja taj užasni prizor ubojstva tih mladih ljudi ne mogu zaboraviti. Naziv Ulice Srebrenica je i spomen na njih."

Dvije prolaznice ne znaju ništa o Srebrenici, ali se pravdaju time da nisu iz ove nego susjedne ulice. Ne znaju mnogo ni dva dječaka. Znaju da je Srebrenica grad u Bosni i Hercegovini, ali dodaju da u školi nisu učili zbog čega je toliko poznat da se po njemu nazove njihova ulica.

„Pitat ćemo danas roditelje“, obećali su.