Udo Kittelmann, upravitelj berlinske Nacionalne galerije, ne može biti sretniji. Upravo se u njegov muzej dostavljaju umjetnička djela visoke vrijednosti za koja se ništa ne treba platiti. I ne samo to, galerija je dobla i ček od milijun eura u gotovini. "Od danas je Nacionalna galerija milijunaš", šali se Kittelmann s čuđenjem što u vrijeme financijske krize, kada muzeji nemaju novca za nabavu novih umjetnina, on dobiva poklone.

Umjetnost za sve

Commerzbank, banka koja je i sama imala financijskih problema, poklanja izabranim muzejima umjetnine. Predsjednik upravnog odbora te banke Martin Blessing najavljuje veliki preokret. Dosad su banke obožavale sakupljati umjetnička djela poznatih i manje poznatih umjetnika te ih izlagati u hodnicima i konferencijskim salama. No sada je, odjednom, dobrobit zajednice stavljena u prvi plan. Kako je došlo do toga? Martin Blessing je i sam ljubitelj umjetnosti. Warholov šareni portret Goethea, koji je u posjedu banke, rado bi objesio u svom uredu. No odriče se toga u korist zajednice. "Goethe ide u Frankfurt, u Muzej Städel, jer tamo i pripada", kaže Blessing.

Berlin, Frankfurt, Dresden

Osim berlinske Nacionalne galerije, umjetnine će banka pokloniti i Muzeju za modernu umjetnost i Muzeju Städel u Frankfurtu, Gradskim galerijama Dresdena te Državnoj zbirci umjetnina, koja se isto nalazi u tom gradu. Berlin, Frankfurt i Dresden su gradovi s kojima je banka Commerzbank već dugo povezana. "Želimo učiniti nešto dobro za društvo. Poticanje umjetnosti, kulture i mladih su dio našeg programa", naglašava Blessing te iznenađuje: "Ne moramo imati vlastitu zbirku umjetnina, jer smatramo da je umjetničkim djelima mjesto u muzeju."

Veliki preokret

Novo mišljenje Commerzbanke je veliki preokret u načinu postupanja novčanih ustanova s umjetninama. Dosad su banke svoje zbirke njegovale i uvećavale i zadržavale samo za sebe. Tako je banka Dresdner Bank, koju je nedavno preuzela Commerzbank, od sedamdesetih godina prošlog stoljeća sakupila veliki broj umjetnina: skoro 2.000, od kojih je stotinjak vrlo vrijednih. Upravo ta djela se sada poklanjaju muzejima. Kuratorica Astrid Kießling-Taskin je od 2002. godine sudjelovala prikupljanju umjetnina banke Dredner Bank. Danas priznaje da joj je iz početka bilo teško prihvatiti način na koji Banka Commerzbank postupa s umjetninama.

No isto tako kaže: "Laknulo mi je što su upravo skupa djela, milijunska djela, sada u stvarno dobrim rukama. Mi uopće nismo u mogućnosti ta djela konzervirati i sačuvati za sljedeće generacije." Početkom godine je Commerzbank na aukciji prodao najvažnije djelo iz zbirke Dresdner Banke: statuu Giacomettija pod nazivom "L'Homme qui marche". Postignuta je cijena od 74 milijuna eura. Iako će većinu novca zadržati banaka, dio će i podijeliti muzejima za održavanje umjetnina. Banka smatra da su restauracija i konzerviranje dijela veoma važni postupci, no muzeji za to ne dobivaju novac od sponzora.

Nema podrške drugih banaka

Druge banke u Njemačkoj ne žele slijediti taj primjer. Iako je banka Deutsche Bank frankfurtskom muzeju Städel ustupila 600 umjetničkih djela, svoju zbirku želi i daje proširivati. Sličnog su mišljenja i u banci Allianz u Münchenu: "Niti ne razmišljamo o tome da bi naše zbirke ustupali muzejima. Jedino možda zastarjele akvarele iz pedesetih godina prošlog stoljeća." Commerzbank je otkrio prednosti svoje "politike poklanjanja". Time se štedi novac pravilnog pohranjivanja i restauriranja umjetnina te pridonosi ugledu banke. Naravno, posjetiteljima muzeja bit će napomenuto čije donacije su pojedina djela.

Jedino neodgovoreno pitanje je: što kažu umjetnici o ovom transferu umjetnina?

Autori: W. Bloch/ S. Đukić-Blatarić

Odg. urednica: Marijana Ljubičić