Ministarstvo unutarnjih poslova u Sofiji je na zahtjev Deutsche Wellea potvrdilo da je trenutno najmanje 250 Bugara uključeno u krijumčarenje izbjeglica i migranata iz Turske preko Bugarske za Srbiju. Wall Street Journal (WSJ) citira navode bugarskih vlasti koje ističu da se dnevno prokrijumčari oko 500 izbjeglica i migranata. Ruta se proteže od Istambula preko Plovdiva i Sofije do bugarsko-srbijanske granice na sjeverozapadu. Krijumčari za svoje „usluge“ traže po 3.000 dolara po osobi.

Bivši šef bugarske granične policije, umirovljeni general Valeri Grigorov, tvrdi da ova krijumčarska ruta nije nova i da su ju pripadnici organiziranog kriminala desetljećima kontrolirali. „Krijumčari ljudi nemaju samo dobre kontakte s predstavnicima graničnih službi na licu mjesta nego i na visokim vladajućim razinama u Sofiji“, kaže Grigorov. Pukovnik Gerald Tatzgern, član austrijske službe za sigurnost govori o staroj krijumčarskoj ruti u Bugarskoj kojom su do prije nekoliko godina dominirali trgovci prostitutkama. „Mislimo da su se ljudi na sjeverozapadu Bugarske prilagodili novom biznisu, a to je krijumčarenje migranata“, izjavio je Tatzgern za WSJ.

Trgovci ljudima iz siromašnih slojeva

Jedna od uhićenih osoba koje se dovodi u vezu s kamionom u kojem su u Austriji pronađeni leševi 71 izbjeglice, potječe sa sjeverozapada Bugarske. Njegova majka je u jednom od intervjua izjavila: „Mnogi ljudi iz našeg okruženja sklapaju unosne poslove s izbjeglicama. To skoro nije nikakvo čudo jer su Bugari siromašni.“

Valeri Grigorov iz svog dugogodišnjeg iskustva s krijumčarskom rutom na sjeverozapadu Bugarske potvrđuje ovakav stav. „Krijumčarenje je glavni izvor prihoda u siromašnim regijama uz granicu. U tome svi sudjeluju, kako lokalno stanovništvo, tako i predstavnici granične službe.“ Prema Grigorovim riječima je više gradonačelnika u regiji skrenulo pažnju lokalnim lovcima „da prilikom lova budu oprezni jer se veliki broj izbjeglica nalazi u grmlju“. Krijumčari u blizini granice jednostavno istovare izbjeglice iz kamiona i pokažu im daljnji put prema Srbiji.

Krasimir Kanev, direktor bugarskog Helsinškog odbora tvrdi „da to zaista tako i funkcionira“. „Ovdje se dosta krijumčari. Mnogi krijumčari su rođaci, susjedi ili prijatelji zaposlenika granične službe. To je organizirano djelo i u njemu sudjeluju i graničari“.

"Pomagači u bijegu" ili "krijumčari ljudi"?

„U ovim poslovima sudjeluju mnogi, od savršeno organiziranih međunarodnih bandi pa do pojedinačnog krijumčara koji je opremljen samo transporterom i mobilnim telefonom“, potvrdio je u razgovoru za DW zamjenik bugarskog ministra unutarnjih poslova Filip Gunev. „Kriminalci ilegalne usluge u svim segmentima krijumčarskog lanca u Bugarskoj nude na sasvim različitim razinama. Međutim, oni koji kontroliraju novac, kontroliraju i cijeli posao“, kaže Gunev.

„Krivicu za ovaj posao međutim snose oni koji nisu regulirali legalnu migraciju i koji se samo zalažu za ograde i nadgledanje granice“, izjavio je za DW njemački borac za ljudska prava Mathias Fiedler. On također podsjeća da se osobe, koje su za vrijeme Hladnog rata pomagale stanovnicima DDR-a da prijeđu u Zapadnu Njemačku, danas slave kao heroji dok se oni, koji ratne izbjeglice iz Sirije dovoze u Europu, nazivaju „trgovci ljudima“.

Podgrijavanje atmosfere protiv izbjeglica

Nadgledanje granice i ograde su u Bugarskoj veoma omiljeni. Većina Bugara striktno odbija da se izbjeglicama i migrantima uopće dozvoli ulazak u zemlju. Njemački radio „Deutschlandfunk“ u jednom izvješću prenosi parole bugarskih prosvjednika: „Bugarska je trenutno napadnuta. To je napad ilegalnih hordi koje nesmetano prelaze naše granice. Njihov cilj je zamjena stanovništva u Europi s muslimanima.“ Novinar Tom Schimmeck navodi u izvještaju da se u takvim prilikama često govori o propasti Zapada i invaziji talibana. Pravoslavna crkva je zatražila od vlade da zaustavi muslimansku „invaziju“.

Mnoge izbjeglice koje su izabrale opasnu rutu preko Bugarske govore o neprijateljstvu i zloupotrebama. U jednoj od reportaža njemačke televizijske postaje ARD Afganistanac Khamran Han kaže: „Bilo je opasnih situacija prije svega u Bugarskoj. Pet dana i noći smo pješačili kroz Bugarsku. Kretali smo se uglavnom noću jer smo se bojali da ćemo biti uhićeni. Na početku je skupina bila mnogo veća. U Bugarskoj smo mnoge izgubili. Izgubili su se u mraku tako da ne znamo jesu li još uvijek živi.“ Njemački sudac Malte Sievers je u listu „Die Welt“ citirao jednog Sirijca koji je kod podnošenja zahtjeva za azil rekao: „Više želim u Njemačkoj biti pas, nego čovjek u Bugarskoj.“