„Biti sam ne znači biti usamljen“, odgovara Branka na pitanje o usamljenosti među starijom populacijom u Hrvatskoj. Iako cijeli svoj odrasli život živi sama, kaže da se rijetko kada osjećala usamljeno: prvo je tu bio posao kojem se posvetila, ali i druge aktivnosti u kojima uživa, poput čitanja, odlazaka u kino ili odlaska na druženja s prijateljima. „Mislim da je često usamljenost samo pokazatelj nezadovoljstva nekim drugim segmentima života, no  svatko od nas je različit pa različito procesuiramo različite životne okolnosti“, smatra ona.

„Unazad dvije godine svašta mi se dogodilo. Bila sam udana, a onda se suprug razbolio i umro. Prije njega sam bila 10 godina sama, ali sam bila mlađa pa je bilo lakše. Sada sam se ipak ponovno aktivirala. Družim se u našem domu umirovljenika, članica sam grupe u kojoj štrikamo, a ponekad sa starim prijateljicama odem na kavu“, priča Kata iz Belišća, dodajući kako je puno toga navika, pa tako i samoća.

Utjecaj društvene zajednice

Koliko društvena zajednica može pomoći da se građani zlatne životne dobi ne osjećaju usamljeno? Očito puno, barem sudeći po onome što su umirovljenice iz Belišća rekle za DW. Slažu se kako je danas zbog mobilnih telefona i tehnologije lakše čuti se i vidjeti s djecom i unučadi koji su daleko, koji su često ne samo u drugom gradu ili državi, nego čak i na drugom kontinentu. Ističu i kako je u manjim sredinama, poput ovog slavonskog gradića, još uvijek vidljiva povezanost među ljudima, pa iako možda uz sebe nemaju svoje najmilije, susjedi i prijatelji su uvijek u blizini kako bi spriječili taj osjećaj usamljenosti.

Gotovo svakodnevna druženja, turniri u kartanju bele, igranju šaha ili pikada, zajednički izleti, kreativne radionice i zabave uz glazbu i ples, samo su dio aktivnosti koje organizira Matica umirovljenika grada Belišća.

„Nisam usamljena, iako su se djeca odselila u druge gradove. Uvijek si nađem nešto čime ću si ispuniti vrijeme“, kaže Ivkica, dok Kaja, koja ima 89 godina, smatra da se, dok je zdravlje dobro i dok se može sama o sebi brinuti, ne može požaliti na usamljenost. „I kad sam sama – nisam sama. Uvijek je tu netko od susjeda ili ja odem u umirovljenički dom, tamo se uvijek nešto događa“, dodala je Kaja.

Primjer dobre prakse

Belišće, mali slavonski gradić, može poslužiti kao primjer dobre prakse, odnosno pokazatelj koliko upravo lokalna zajednica može utjecati na kvalitetu života svojih starijih sugrađana. Primjerice, kroz godine je Grad Belišće bio nositelj ili partner na nekoliko projekata u sklopu programa „Zaželi“, kojem je cilj pružanje potpore i podrške u svakodnevnom životu osobama starijim od 65 godina i odraslim osobama s invaliditetom. Kroz te projekte, ciljanoj skupini gotovo svakodnevnu podršku pružaju gerontodomaćice, koje im često, kako su sami korisnici rekli, niti ne trebaju zbog spremanja stambenog prostora, nego kao društvo za popiti kavu i razgovarati.

Vodstvo Grada Belišća često ističe važnost starijih članova zajednice i njihovog doprinosa koji su dali kroz godine stvarajući sve ono što mlađe generacije danas baštine. Poručuju kako prema njima trebamo imati puno poštovanja i razumijevanja jer ćemo svi jednog dana biti u njihovim godinama i s njihovim problemima i također će nam trebati pomoć. 

I Gradska knjižnica i čitaonica Belišće često organizira kreativne radionice, posebice žene iznad 60 godina te su u 2024. godini održane čak 23 radionice na kojima su sudjelovale odrasle osobe.

„Često je to vrijeme koje žene provedu u knjižnici upravo radosno kako ne bi bile same kod kuće, rado se uključe i kada nam treba nešto pomoći te peku kiflice i kolače, heklaju broševe i anđele za poklone. Posebice su značajne radionice pletenja jer se puna prednost pletenja ne može usporediti s drugim hobijima. Mnogi znanstvenici vjeruju da pletenje pomaže starijim ženama da ostanu u životu i produljuju život”, rekla je ravnateljica knjižnice Vlasta Putar.

Statistički pokazatelji

Hrvatske statistike pokazuju kako je od 1991. do 2021. indeks starenja (broj stanovnika u dobi od 65 godina i starijih na 100 mlađih od 15 godina) naglo porastao, sa 60 na 157, a medijalna dob stanovništva povećala se s 36 na 45 godina. Ovi podaci potvrđuju tezu o ubrzanom demografskom starenju u Republici Hrvatskoj, navodi se u Strategiji demografske revitalizacije Republike Hrvatske do 2033. godine.

Prema podacima Državnog zavoda za statistiku, u Hrvatskoj je 2021. godine bilo 399 075 neobiteljskih – samačkih kućanstava. Polovica tog broja odnosi se na samačka kućanstva u kojima su živjele starije osobe. Upravo u tome Hrvatska prednjači među europskim zemljama. Kako je vidljivo iz Strategije, udio starijih osoba koje žive same u odnosu na ukupan broj samačkih kućanstava u Hrvatskoj je 49,3  %, a iznad 45  % još je u Portugalu, Italiji i Litvi. Najniži je u Cipru, Nizozemskoj i Luksemburgu.

Slijedom ovih podataka, kada se govori o starijoj populaciji, svakako treba spomenuti grad Rijeku, kao prvi grad u Hrvatskoj koji je postao dio Globalne mreže gradova i zajednica prilagođenih starijoj dobi Svjetske zdravstvene organizacije. Ova je mreža osnovana  2010. godine s ciljem povezivanja gradova, zajednica i organizacija širom svijeta koje imaju zajedničku viziju da svoju lokalnu zajednicu učine pogodnim mjestom za starenje.