Skupina turista uredno stoji u redu na uskom stubištu jedne londonske krčme. Nisu došli tamo popiti pivo nego posjetiti jedan posve osobiti ženski nužnik. Jer Lucy Whitton ih vodi kroz svijet Londona koji bi inače možda posjetili samo ako baš moraju.

Jedan zaposlenik puba u podrumu preuzima vođenje turista: "Dobrodošli u Knights Templar, ja se zovem Will." Otvara vrata i skupini turista se otima uzdah oduševljenja. U dugačkoj prostoriji obloženoj pločicama od mramora su toaleti ovoga puba. Na zidu su ogledala tako da se prostor čini još većim nego što jest.

"Još u devedesetima je u ovoj zgradi bila banka", objašnjava Will. "Pretpostavljamo da je ovaj prostor gdje je danas naš nužnik za dame prije bio prostor za sefove." Danas, pak, mnogi u taj pub dolaze samo da bi vidjeli njegove zahode. "Ponekad kod nas popiju jedno ili dva pića iz pristojnosti, ali mislim da mnogi stvarno dolaze samo zbog klozeta", misli Will.

Od Hamleta pa do važnijih stvari

Rachel Erickson je izumila Loo Tours (Ture kroz wc-e), makar je zapravo isprva htjela organizirati sasvim drugačiji obilazak Londona. Ona je Amerikanka i prije tri godine, kad je došla u London na studij, prvo je sama htjela upoznati ovaj grad: "Kad sam prvi put došla u London, nisam znala više o tom gradu nego što zna normalan turist. Kao došljakinja sam bila oduševljena poviješću i kulturom Londona. Tako sam i sama sudjelovala u bezbrojnim obilascima."

Tako joj je na pamet pala ideja da i sama vodi turiste: "Zapravo sam htjela organizirati obilazak po tragovima Shakespearea, jer to je bila moja velika strast", priznaje Rachel Erickson. Ali što je duže razgovarala s prijateljima i drugim ljudima, sve joj je više postajalo jasno kako je zapravo stručnjak na jednom posve drugom području.

Jer i u Londonu se na mnogim mjestima naplaćuje korištenje nužnika, tako da je kao studentica bez novca odlično znala gdje se može otići "obaviti ona stvar" besplatno. "Nisam htjela platiti 50 centi samo da bi otišla na klozet. Za te novce sam umjesto toga radije kupovala čokoladu."

Tako su njezini obilasci prvo počeli pod nazivom "Gdje u Londonu mogu besplatno otići na WC?", ali su se s vremenom pretvorili u obilazak povijesnih i izuzetnih "tihih mjesta" koji se nalaze u tom gradu. Naravno, još uvijek posjetiteljima savjetuje gdje mogu obaviti svoju nuždu bez plaćanja.

Nužnik pretvoren u stan

Loo Tour je stigao do središta Londona i do glasovitog Trafalgar Squarea. Turisti se vode ravno u smjeru odakle odjekuju zvona crkve St. Martin-in-the-Fields, ali ovoga puta posjet hramu Božjem ima drugu namjenu: "Sveti Martin je zaštitnik ove crkve i zato su njezina vrata uvijek otvorena. Tako se ovdje uvijek mogu koristiti i wc-i crkve, naravno, besplatno", objašnjava Lucy Whitton.

London nije jedini grad u kojem se nudi turistički obilazak javnih nužnika, ali je svakako grad koji zaslužuje važno mjesto u povijesti te male prostorije. I na hrvatskom se često koristi kratica WC što dolazi od engleskog Water Closet, a na nekim jezicima se još uvijek govori o "engleskom klozetu" ako se podrazumijeva da tamo postoji tekuća voda. Jer takav neviđen luksuz je baš u Londonu 1851. po prvi put otvoren i za javnost, makar su se danas nad javnim nužnicima u Londonu nadvili tmurni oblaci.

Prema procjenama British Toilet Associationa, samo u posljednjih desetak godina je polovica javnih nužnika nestala sa ulica i trgova Londona. Ne zato jer nema potrebe za njima ili zato jer se ne cijene ta tiha mjesta za nužne potrebe, nego zato jer je prostor u Londonu postao prevelika dragocjenost da bi tamo bio nužnik. "Mnogi nekadašnji javni nužnici su danas barovi ili kavane, jedan je čak pretvoren u stan", objašnjava voditeljica Whitton turistima. "Ali to znači i da je još važnije znati gdje se besplatno možemo olakšati."

Jesmo li svjesni što znači ta mala prostorija?

Nedostatak prostora britanske metropole nije tema ovog obilaska, ali dok uglavnom zapadni turisti obilaze klozete, ima vremena i za ozbiljne teme. Nužnik se doista može svrstati u civilizacijsko dostignuće i javni nužnici mnogo govore o nekoj zemlji koju posjećujemo. To znači da postoji odgoj da se on koristi, znači arhitektonsko planiranje da se on gradi i postavlja kanalizacija, a znači i dobar rad institucija ako on nije uništen i ako se iz njega ne krade klozet-papir ili čak čitava školjka.

Ali voditeljica turista Lucy Whitton podsjeća turiste kako 2,6 milijardi stanovnika naše planete još uvijek nema pristup sanitarnim prostorijama i kako je zapravo smiješno da se u našem društvu čak nerado govori o klozetu. "Zanimljivo je kako se ljudi mijenjaju za trajanja tog obilaska nužnika. Na početku se još svi kikoću kad spomenem 'stolicu' ili 'pišanje', na kraju obilaska su se već svi navikli", kaže nam Whitton.

Njoj je zato važno da se o tome otvoreno razgovara jer "ako mi ovdje na Zapadu, s našim lijepim, čistim i blještavim wc-ima možemo govoriti o tome, onda možemo i pomoći ljudima koji nemaju takvih sanitarnih prostorija, na primjer u zemljama u razvoju."

Usprkos političkom angažmanu ovog turističkog obilaska, gosti su se iz raznih razloga odlučili za ovu turu. Jednima je ta tema jednostavno duhovita, drugi pak žele vidjeti neku posebnu stranu Londona. Jedan pak turist priznaje: "Ja i inače mnogo vremena provodim na nužniku."

A kad "stisne", onda se svakome na licu pojavi smješak pri susretu s dobro poznatom školjkom - po mogućnosti čistom.