Na početku ovog tjedna zaustavljen je nagli, višemjesečni pad cijena nafte. Trgovci kažu da se radi o tipičnom kretanju cijena nakon osjetnog pada. U ponedjeljak ujutro barel sirove nafte (159 litara) baltičke sorte Brent koštao je 62,60 američkih dolara. To je bilo za 75 centi više nego u prošli petak. I američka sorta WTI lagano je cjenovno porasla - za 58 centi na 58,39 dolara.

Od ljeta je cijena nafte opala za oko 40%. Od kraja studenog, kada se organizacija zemalja izvoznica nafte (OPEC) nije mogla dogovoriti oko smanjenja naftne eksploatacije, cijene su pale za 20 posto. I dalje nema naznaka da bi se količina proizvodnje mogla ograničiti. Uz Saudijsku Arabiju, najveću zemlju članicu kartela OPEC, i Sjedinjeni Arapski Emirati protive se toj ideji.

Rekord u ljeto 2008.

Kratki pogled unatrag: u ljeto 2008. cijene nafte su se kretale oko 150 dolara po barelu i mnogi su stručnjaci predviđali da bi tada one mogle rasti i dalje. A onda je došla svjetska financijska kriza s tužnim vrhuncem u vidu stečaja banke Lehman Brothers. U samo nekoliko tjedana cijena nafte je opala na oko 45 dolara.

Paralelno s oporavkom svjetske konjunkture, cijena nafte se do ljeta 2014. ponovno popela preko granice od 100 dolara, ali otada se ona kreće samo prema dolje. Za velike oscilacije cijena sirove nafte nisu odgovorni samo konjunkturni utjecaji. "Dugo se nije uvažavala činjenica da se više nafte može proizvoditi zahvaljujući tehničkom napretku", kaže Leon Leschus, stručnjak za sirovine na Hamburškom svjetskom institutu (HWWI) za DW. "Posebice u SAD-u je uspjelo iz zemlje izvući više nafte, i to uz pomoć frackinga". Amerikanci su posljednjih godina proizvodnju nafte povećali za četiri milijuna barela dnevno. "To je jako puno. S ta četiri milijuna barela SAD bi bio drugi najveći član OPEC-a", dodaje Leschus.

Različite prognoze

Razvoj svjetskih naftnih tržišta u idućoj će godini, po prognozi Međunarodne agencije za energiju (IEA) nastaviti vršiti pritisak na cijene nafte. Potražnja ne raste tako jako kao što se do sada pretpostavljalo, ustvrdio je IEA nedavno. Ipak boom eksploatacije ne popušta, pogotovo ne u SAD-u. Zbog toga diljem svijeta raste količina uskladištene nafte, a cijene energenta opadaju. Prije svega se očekuje mala potreba za energijom u zemljama koje izvoze naftu, poput Rusije. U dogledno vrijeme se ni ne nazire kraj povećanja proizvodnje putem frackinga u SAD-u. Proći će neko vrijeme dok ponuda i potražnja ne budu u ravnoteži.

Leon Leschus je mišljenja da se kraju bliži barem pad cijena nafte. "Mislim da je cijena nafte polako dosegnula dno." On polazi od toga da će se svjetska konjunktura u 2015. oporaviti. Time bi porasla potražnja za naftom, a onda bi i cijene porasle, vjeruje stručnjak HWWI-a.

Fracking postaje nerentabilan

Istovremeno se može poći od pretpostavke da će prekomjerna ponuda, koja trenutno vlada na tržištu, lagano opasti, i to "zato što će neki proizvođači smanjiti količinu proizvodnje, obzirom da po nižoj cijeni nafta više nije isplativa."

I Eugen Weinberg, stručnjak Commerzbanke za područje sirovina, vidi tu vezu između niskih cijena i zahtjevnih tehnika vađenja nafte kao što je fracking. Ako cijene padnu, opada količina zahtjevne proizvodnje, a zbog toga onda cijene lagano rastu. "Puno razloga govori u prilog tome da će cijene već uskoro biti više od sadašnjih 60 dolara plus X". izjavio je Weinberg za TV-emisiju "ARD-Börsenstudio", i dodao da će "u međuvremenu to utjecati i na američku produkciju. Ona više neće rasti."

Loše vijesti za Rusiju

I Leon Leschus iz HWWI-a tijekom 2015. predviđa porast cijena nafte: "Prognoziramo da će se cijena ponovno kretati između 80 i 90 dolara po barelu."

Sličnog je mišljenja i Eugen Weinberg. Stručnjak Commerzbanke ipak nema dobre vijesti za Iran, Irak, Nigeriju ili Rusiju, zemlje koje jako ovise o izvozu nafte: "Za njih dolaze teška vremena, jer mi ne računamo s time da će se cijene nafte u kraćem roku početi kretati u smjeru 100 ili više dolara po barelu, što je tim zemljama na koncu konca potrebno."