Nogometaši su i dalje uvjereni kako su "nešto posebno": dok svi građani, možda neki nevoljko, ali ipak redovito nose zaštitne maske i drže se na razmaku od drugih ljudi, nogometaši ne misle kako to mora vrijediti i za njih.

Nema nikakve dvojbe kako su sve masovne manifestacije previše opasne jer je apsolutno nemoguće tu držati razmak među ljudima. Na tim utakmicama će tribine biti prazne, ali na stadionu će se ipak gurati najmanje tristotinjak ljudi, od igrača, trenera, liječnika i fizioterapeuta pa do sudaca, novinara i televizijskih ekipa. No bivši igrač i sadašnji trener prvoligaša Augsburga Heiko Herrlich kaže kako se "raduje toj zadaći", iako je neosporno u izrazito rizičnoj skupini jer je imao tumor na mozgu.

Nogomet je novac

Makar se i mnogi drugi nogometaši "raduju" što će opet na travnjak, ekonomist Instituta za svjetsku ekonomiju u Hamburgu Henning Vöpel podsjeća kako se na terenu ne vrti samo lopta, nego i velik novac: "Posve sigurno su pritisak izvršili i medijski partneri, jer su prava prijenosa bitan dio poslovnog modela nogometnih klubova."

Ne samo novac od prijenosa – tu su i reklame na odjeći sportaša i na tribinama: "Mnogi sponzori su već platili, ali nisu dobili ništa zauzvrat i samim time razmišljaju o otkazivanju suradnje. Na kraju krajeva, nogomet se sastoji od čitavog lanca usluga i isplata koji utječu međusobno jedne na druge."

Naravno, kod praznih tribina je tu i minus jer nema prihoda od ulaznica. Sportski časopis Kicker je izračunao da će tako u blagajnama svih drugoligaša ostati rupa od oko 22 milijuna eura, kod prvoligaša čak oko 67 milijuna. Doduše, to je teško izračunati točno u cent jer klubovi imaju pravo tražiti povrat PDV-a na prodane sezonske karte, a neki gorljivi navijači od "svog" kluba neće možda ni tražiti povrat novca za već plaćene ulaznice.

Klubovi pred bankrotom

Ali dok te više lige još mogu računati barem na neke prihode od medija i pokrovitelja, klubovi treće i nižih liga kod utakmica imaju samo troškove - i praktično nikakve prihode, sažima ekonomist Vöpel. No čak i vrhunski klubovi koji godišnje okreću stotine milijuna su u nevolji jer nije bilo utakmica dva-tri mjeseca. "To pokazuje kako čitav svijet nogometa posluje kao da ne postoji sutra."

Većina klubova nema gotovo nikakve financijske rezerve, nego se novac prije svega ulagao u kupovinu novih igrača. A pritom su "mnogi dolazili do granica svojih financija, čak i nešto preko njih", konstatira Vöpel. Možda će ova kriza navesti klubove da se financijski pametnije postave, a to je zapravo zadaća Njemačke nogometne lige (DFL) koja nije samo nadležna za licence, nego i za nadzor blagajni klubova.

Nije to "pravo"

No već i prije nego što je nogometna sezona potpuno prekinuta zbog pandemije, na utakmici bez publike u Mönchengladbachu 11. ožujka se vidjelo kako na "tekmi" definitivno igra i "dvanaesti igrač" - dakle publika. I ekonomist upozorava kako je "kvaliteta doživljaja" takve utakmice bitno manja, sve do toga da bi takve igre čak mogle škoditi čitavom nogometu. Ne samo da se postavlja i pravno pitanje odštete ako i na takvoj utakmici oboli neki igrač koji je klub koštao teške milijune, nego će to biti i natezanja oko mogućih krivih odluka sudaca: "U svakom slučaju, velik je rizik pod tim okolnostima opet početi igrati."

I trener Heiko Herrlich nije siguran kako će izgledati takav nogomet bez publike: "To bi bio autogol nama samima kad bi kvote gledanosti pale u bezdan jer igri bez publike ipak nešto nedostaje." On za list Kicker nabraja pitanja koja će si u vezi s igračima postaviti svaki navijač: "Je li on stvarno u igri kao što bi inače bio? Pada li intenzitet? Izbjegavaju li se dvoboji i bitka za loptu? Jesu li doista svi punim srcem u igri?"

Još komercijalniji?

Posljednje utakmice pred praznim tribinama su pokazale da je to besmislica i u borbi protiv zaraze: kad se nije moglo u stadion, navijači su se okupljali pred stadionom, a mnogi su dogovorili zajedničko gledanje utakmice na televiziji. Jer kakva je to tekma bez društva - pomaže i pivo u ruci?

No borba protiv zaraze je mnogo toga dovela u pitanje, uključujući i što će biti s nogometom u budućnosti. Još uvijek u Njemačkoj vrijedi načelo "50+1" po kojem eventualni investitor i barem financijski, većinski vlasnik kluba nema pravo odlučivati o tome kako će se taj klub postaviti u tom sportu. Ali u ovoj besparici bi klubovi lako mogli pristati na baš sve uvjete investitora, uključujući i da on odlučuje o igračima i igri kluba, procjenjuje Vöpel.

Hoće li korona tako dovesti do još veće komercijalizacije? Ili će nogomet vratiti u okvire "pravog" sporta? "Bilo bi važno za nogomet da sad i u ovoj krizi nauči i shvati što ga čini tako vrijednim i kada je riječ o samom nogometu i kada je riječ o ljudima koji ga gledaju", smatra Vöpel.