Književnik Veit Heinichen sjedi u svojoj kući visoko iznad Tršćanskog zaljeva i preznojava se na srpanjskom suncu. Samo nekoliko metara dalje prolazi granica prema Sloveniji, a preko mora nije daleko ni do Hrvatske. Trst je čvorište između Slavena, Germana i Romana, on je važna luka i samo nekoliko godina ranije tuda je prolazila Željezna zavjesa koja je razdvajala kapitalistički i socijalistički svijet. Sve to su idealne pretpostavke za autora kriminalističkih romana koji upravo u toj regiji namjerava smjestiti radnju svoje iduće knjige. Njegove priče ionako se uvijek vrte oko organiziranog kriminala i Trsta. Ideje za romane dolaze iz dokumentacije policije i državnog tužiteljstva, jer stvarnost je daleko napetija nego mašta.

Trst je naime jedno od središta talijanske mafije, kaže Heinichen: «Strujanje novca, oružja, droge, trgovina ljudima, krivotvorena roba i još niz svakodnevnih stvari poput jeftinih zubala iz Turske za Nizozemsku, krivotvorene opatičke halje iz Kine za Italiju, povoljni mrtvački lijesovi iz Ukrajine za Njemačku – svega toga ovdje ima.»

Trst – vrata mafije u svijet

Ovaj grad predstavlja vrata za mafiju, takoreći njezino tržište. Kao i svugdje drugdje gdje mafija vuče konce, i u Trstu skoro uopće nema sitnog kriminala. Organizirani zločin velikog kalibra ne trpi amatere. I u San Luci vlada mir i red. Tim kalabrijskim selom s 4.000 stanovnika upravlja N´drangheta. Ovdje na krajnjem jugu Italije nepoštivanje autoriteta države skoro je već dio tradicije. N´drangheta je u međuvremenu postala najmoćnija kriminalna organizacija u Europi, i to čak ispred napuljske Camorre i sicilijanske Cosa Nostre.

Jedan od najboljih poznavatelja kalabrijske mafije je Salvatore Boemi. On je bio glavni istražitelj, i to punih 30 godina. Sve dok nije bio smijenjen zbog pritiska odozgo. Boemi priča: «Zajedno s iseljenicima mi smo u cijeli svijet izvezli i našu mafiju. Mafijaške obitelji stvarno se sastoje od osoba koje su međusobno u rodu. Primjerice, ako u Njemačku doseli mafijaška obitelj iz Kalabrije, onda ona i u novoj sredini zadržava svoje običaje i sklonosti. N´drangheta je krajnje prilagodljiva. Ona želi novac i vlast.»

Mafija prožima sve strukture

N´drangheta prije svega koristi svoje veze u takozvanim višim krugovima. Politika ili gospodarstvo – posvuda se stvari pokreću novcem ili nasiljem. Boemi ističe: «Članovi mafije priznali su mi na samrtničkoj postelji da N´drangheta nije obična hrpica kriminalaca, nego da prožima sve slojeve društva. Ako se želi pošteno obaviti posao, onda se nekog mladog ubojicu ne može izvesti pred sud i osuditi prije nego što se ispita tko je naručio ubojstvo. A onda izađe na vidjelo da to nije uvijek bio samo neki mafijaški boss, nego često neki takozvani čestiti građani. Ta je otkrića nekoliko mojih kolega moralo platiti životom, a ja sam morao otići s dužnosti.»

I Silvana Fucito već godinama se hrabro opire moći mafije. Ta poduzetnica iz Napulja, središta Camorre, ključni je doživljaj imala 19. studenoga 2002. godine. Tog je dana u plamenu nestala njezina prodavaonica boje i lakova. Ona je prethodno odbila platiti reketarima. Odmah dan kasnije odlučna poduzetnica prijavila je policiji 15 muškaraca. To se prije nje nije usudio nitko u gradu u kojem, kako se procjenjuje, oko 80 posto trgovaca i poduzetnika redovito plaća mafiji da ih ostave na miru. Nakon četverogodišnjeg postupka svi sudionici su osuđeni – to je bio pravi presedan u borbi protiv mafije.

Nešto se ipak mijenja

Pojedini suci, poduzetnici, policajci i političari počeli su se opirati i opiru se i dan-danas. I to nakon što je desetljećima bilo posve drugačije, ističe Salvatore Boemi: «Niti jedna talijanska Vlada nikada nije imala poštovanja prema sucima i državnim odvjetnicima. Od nas se zahtijeva da budemo strogi prema svakom kradljivcu kokoši, ali moćnici prolaze nekažnjeno jer imaju najbolje odvjetnike, a u nuždi se u njihovu korist čak mijenjaju i zakoni. Jedan sudac u Italiji može napredovati samo ako je blag prema moćnicima, a ne ako ih osudi.»