Na podnevnoj vrućini plava boja se začas osuši. Mladići iz gradske četvrti "Bloque 23 de Enero" jedva čekaju da zakorače na upravo obojano košarkaško igralište, ali Jesus Delgado (21) ih opominje da budu strpljivi. "Čekajte još nekoliko minuta, onda možete igrati", dovikuje mladi Venezuelanac djeci i mladeži. Prije toga Delgado i njegove kolege iz nevladine organizacije "Caracas mi convive" (Caracas moj partner) još žele pričvrstiti mrežicu na zapuštenom košu. Skupa s inicijatorom ovog pothvata Leandrom Buzonom postavljaju ljestve uz koš i Delgado vješa novu mrežicu. "Gotovo", viče ovaj student, a okupljena mladež plješće. To je jedna mala pobjeda u trenutnoj krizi u Venezueli.

Rođen u "Bloku 23 de Enero"

Delgado je rođen i odrastao upravo u ovoj četvrti koju mnogi smatraju najopasnijom četvrti u Caracasu. "Blok 23 de Enero" je ujedno jako uporište čavista, pristaša pokojnog vođe revolucije Huga Chaveza i njegovog nasljednika na predsjedničkoj dužnosti Nicolasa Madura. "Ova četvrt je moj život", kaže Delgado u razgovoru za Deutsche Welle. Odavde je Chavez prije gotovo dva desetljeća započeo svoj pobjedonosni politički pohod. A upravo ovdje se sad u bazi stvara sve jači otpor. S obzirom da je venezuelska kriza osobito jako pogodila i ovu četvrt, Delgado želi nešto promijeniti. "Ni jedna organizacija, ni jedna državna ustanova se više ne brine za djecu i mladež. Zato mi želimo nešto poduzeti kako bi se životni uvjeti poboljšali."

Jedno sredstvo za to je sport. Nekad je to zapušteno košarkaško igralište, nekad nogometno igralište nekad neka kulturna ustanova. Ova nevladina organizacija ima sve više pristaša. Trenutno se 25 ljudi volonterski brine za socijalne projekte. Njima se spontano pridružuju susjedi i drugi pomagači, koji se priključuju inicijativi. Toliko samoinicijative ne nailazi uvijek na odobravanje u utvrdi čavista. "Colectivosi su već više puta istraživali udrugu", kaže Delgado. Colectivosi su za njega paravojne bande bliske vladi, koje kontroliraju cijelu četvrt. Milicije koje je oružjem opskrbila vlast krive su, po mišljenju oporbe, za to što se Caracas pretvorio u najopasniji glavni grad na svijetu.

Colectivosi često prelaze i granicu prema organiziranom kriminalu - uz vladino toleriranje. Oni kontroliraju trgovinu drogama i oružjem, tvrde tamošnji stanovnici koji žele ostati anonimni. "Oni pokušavaju spriječiti ili zakočiti naš rad", kaže Delgado. "Dopuštaju nam da radimo samo ako su nam prije toga dali dopuštenje." Jer, čavisti socijalni rad tradicionalno smatraju svojom domenom. I sad upravo nevladine organizacije bliske oporbi pokušavaju ispuniti vakuum koji je nastao. 

Aktivni socijalni rad kao alternativa

Mladi Venezuelanci oko Delgada i Buzona zalažu se prije svega za aktivan socijalni rad. "Ljudi ovdje nas podržavaju. Prije svega roditelji djece i mladeži su zahvalni jer se konačno nešto događa", kaže Delgado. Brojni njegovi suradnici su angažirani u porobi ili su joj bliski. Unatoč tomu Leandro Buzon naglašava da njegova organizacija ostaje neovisna. "Naše osnovno načelo je i ostaje politička neovisnost." Da su brojne nevladine organizacije kritične prema vladi, Buzon smatra da je za to kriva kriza. "Za stanje u zemlji odgovorna je uvijek vlada. Da su brojni ljudi zato izgubili povjerenje u vladu, to je normalan politički proces, ako se stvari ne odvijaju dobro."

"Stalo mi je prije svega do toga da pomognemo djeci", kaže Delgado. "Ne možemo jednostavno pustiti da stvari tako idu dalje." I on ne skriva da se njegova skupina želi jednoga dana politički angažirati. "Ako budemo ovako dalje rasli, ako budemo ovako radili, onda nema razloga da se ne umiješamo aktivno u politiku, kako bismo mogli stvari ovdje promijeniti." Ljudi su željni takve politike. "Bez društva koje dobro funkcionira ne može ni država funkcionirati. To svakoga dana doživljavamo u Venezueli."