Na prvi pogled to zvuči kao proturječnost: Indija, zemlja vegeterijanaca bilježi strelovit rast potrošnje mesa. Statistike pokazuju da se 40 posto stanovništva hrani isključivo vegetarijanski. Ni u jednoj drugoj zemlji na svijetu udio vegetarijanaca u ukupnom stanovništvu nije toliko velik. Ali u posljednji desetak godina se u zemlji potrošnja mesa udvostručila. 2009. je po glavi stanovnika pojedeno 5,5 kilograma mesa, pokazuju statistike Svjetske organizacije za hranu. To je doduše u usporedbi s Njemačkom još uvijek vrlo malo, tu je prosjek 61 kilogram po stanovniku, ali konzumacija mesa bilježi stalni rast.

U indijskim gradovima prodavaonice fast food hrane niču kao gljive poslije kiše. Velikim osvjetljenim reklamama i naznakama zapadnjačkog stila one privlače prije svega mlađu publiku. Vikendom su ti restorani prepuni od Delhija do Kalkute, od Mumbaija do Chennija. Često čitave obitelji dolaze u filijale McDonalldsa ili Kentucky Fried Chickena i jedu piliće pržene u ulju ili velike burgere s puno majoneze.

Meso kao statusni simbol

Sanjay Sanadhya je liječnik i stručnjak za dijabetes iz New Delhija. On kritizira novi trend kao nezdravo pomodarstvo: Ljudi u Indiji jednostavno imitiraju zapadni način života i udaljuju se od vlastite kulturne tradicije."

Potrošnja mesa je za sve brojniju indijsku srednju klasu pitanje statusa. Istovremeno za mnoge mlade ljude je to i simbol otvorenosti prema svijetu te znak blagostanja: kako u prodavaonicama tako su i u restoranima, jela s mesom skuplja od onih čisto vegetarijanskih. Jaspreet Singh je student i jede podjednako i meso i ribu. "Ja pazim na to da uzimam dovoljno proteina. Jedem pileće meso, janjetinu i ribu. Meni su moje tijelo i izgled vrlo važni." Njegova generacija želi sve isprobati, kaže Jaspreet Singh. "Tko svoje interese ograničava, taj ograničava svoj život. Ja želim sve isprobati, čak i ako mi se ponešto ponekad ne sviđa, pogotovo kada je riječ o jelu i piću."

Čovjek mora biti fleksibilan, naglašava i njegova kolegica Neha Chauhan. Ona je doduše vegetarijanka, ali njena sestra i otac jedu meso: "Moja sestra jako puno putuje. Ona se mora prilagoditi. Ja to dosada nisam morala i mogla sam sama odlučiti kako ću jesti. Ali da se nađem u situaciji u kojoj je to potrebno, i ja bih se prilagodila i počela jesti meso."

Religijski tabui

Dugo vremena su religijski tabu odvraćali ljude od konzumiranja mesa. Već u starim hinduističkim tekstovima se hvali uzdržavanje od jedenja mesa, a za religiozne hinduiste je krava sveta životinja koja se ne smije ubijati. Budući da hindusi čine oko 80 posto stanovništva Indije, jedenje mesa se dugo vremena smatralo neciviliziranim i barbarskim.

I Mahatma Gandhi, politički i duhovni otac indijske nezavisnosti je živo strogo vegetarijanski. Uzdržavanje od upotrebe nasilja je bio jedan od temelja njegovog učenja i počinjao je već za kuhinjskim stolom. Ta načela slijedi i Kirti Sharma. Ali ova dvadesetogodišnjakinja priznaje da je u njenoj generaciji sve manje ljudi koji tako razmišljaju: "Mislim da je bolje hraniti se vegetarijanski. Ubijati životinje, uzimati im život, to ne može biti dobro." Kirti Sharma pripada kasti brahmana, njima je jedenje mesa više-manje zabranjeno. Njeni roditelji uz to paze da se u kući ne jedu niti bilo kakvi životinjski proizvodi. "Ali to je poneka teško, pogotovo kada odem na neki party - u većini kolača se koriste jaja. I onda ja to ipak nekako moram jesti."

Brahmani u tom pogledu međutim nisu najstroža religijska grupa u Indiji. Još su rigorozniji džaini. Oni ne samo da žive strogo vegetarijanski, već ne jedu ni biljke koje rastu ispod površine zemlje, poput krumpira, luka ili mrkve. Boje se da bi se pri vađenju iz zemlje mogla povrijediti neka mala životinjica. A kada hodaju ulicom mnogi džaini nose maske preko usta i nosa - kako ne bi slučajno udišući zrak uhahnuli i nekog malog insekta. A religijska ograničenja postoje i za muslimane u Indiji, koji čine oko 13 posto stanovništva: njima je strogo zabranjeno svinjsko meso.

Novi problemi

Veliki lanci fast food hrane o svim tim ograničenjima vode računa. Tako McDonalds, koji se u zemlji nalazi od 1996. godine, ne nudi proizvode od teletine ili govedine, a na jelovniku ima primjerice "Chicken Maharaja Burger". Burger je od piletine, a, kako reklama obećaje, svatko tko ga jede osjećat će se kao veliki kralj - maharadža. Stručnjaci smatraju da je ta spretna reklama, koja često kombinira bolivudski glamour i slavu najvećih sportskih zvijezda, jedan je od razloga brzog uspona fast fooda u Indiji.

Ali sve veću potrošnju mesa prate i novi problemi. Promjena načina života, koja uz veću potrošnji mesa uključuje i porast potrošnje masnoće i šećera, te sve manje kretanja, prije svega gradskog stanovništva, dovode do porasta klasičnih bolesti industrijskih društava, objašnjava liječnik Sanjay Sanadhya: "Takozvane bolesti modernog vremena su sve češće. Raste broj oboljenja srca i krvnih žila, bolesti povezane s visokim pritiskom, dijabetes pretilost, moždani udari. U posljednja tri desetljeća je broj tih oboljenja naglo skočio. A ja sam siguran da će se ta tendencija nastaviti." Time je posebno pogođen indijski srednji sloj, ljudi koji si mogu priuštiti i kućne pomoćnice i vozače. A njih u Indiji ima oko 300 milijuna.