Gospodine predsjedniče, Hrvatska je na pragu izbora. Je li predizborna kampanja bila onakva kakvu ste priželjkivali?

«Kampanja je u principu bila onakva kakvu sam očekivao – uz neke ‹dodatke› kojih nije trebalo biti. Bilo je nekih pretjerivanja, miješanja stvari koje ne spadaju u predizbornu kampanju. Ali, sve u svemu, ona je dobro protekla, a financiranje kampanje ćemo još vidjeti.»

Zadovoljstvo unatoč uplitanju crkve i instrumentalizacije sporta?

«Da, to je ono što nije trebalo biti. Jer, sportaš može kao i svaki drugi građanin sudjelovati u kampanji, može iznositi svoje mišljenje, može se kandidirati... Ali ne može u dresu hrvatske nogometne reprezentacije, u dresu rukometne reprezentacije, jer to financira država. To ne može biti u funkciji jedne političke opcije. A isto tako i crkveni ljudi mogu davati svoje mišljenje o svim društvenim pitanjima – pa i političkim. Ali vojni ordinarij ne može sudjelovati u predizbornoj kampanji, pogotovo ne na tako brutalan način na koji je to pokušao vojni ordinarij u Hrvatskoj. Međutim, on je dobio poruku iz Vatikana i mislim da je tu poruku razumio.»

Usudite li se predskazati ishod predstojećeg glasovanja?

«Ovi će izbori biti dosta interesantni po tome što je vrlo teško predvidjeti rezultate. Do sada se uvijek moglo određenim analitičkim metodama doći do približno sigurnog predviđanja rezultata. Sada je to dosta teško. Naime, dvije stranke – SDP i HDZ – su otprilike izjednačene. Stranke lijevog i desnog centra su daleko iza njih, a o desnim radikalnim i lijevim radikalnim strankama da i ne govorimo. One su savim na margini. Teško je očekivati koja će stranka sastaviti jaču koaliciju i hoće li uopće biti u stanju sastaviti jaču koaliciju. Jer, danas ni jedna stranka u Hrvatskoj ne može sama postaviti vlast.»

Na kojoj strani političkog spektra – u slučaju izbornog pata velikih stranaka – prije vidite mogućnost tvorbe stabilne koalicije?

«Sadašnje analize pokazuju da SDP ima nešto više mogućnosti za koaliciju, a HDZ ima nešto više mandata – upravo u dijaspori. Tko će tu prevladati? Za tri dana ćemo sve znati.»

Koja konstelacija političkih snaga po Vama budi najveće pouzdanje u uspješno suočavanje države s predstojećim izazovima?

«Cijela ova predizborna kampanja malo se razlikuje od dosadašnjih. Naime, sve do sada uvijek se uoči izbora nekoga optuživalo da želi Jugoslaviju, da želi komunizam, da je protivnik Hrvatske... Dok u ovoj predizbornoj kampanji toga uglavnom nije bilo, osim što su socijaldemokrati često puta bili optuživani za ono što je bilo u vrijeme socijalizma. Međutim, kada pogledamo strukturu stranaka, vidimo da je najveći broj članova Komunističke partije danas u HDZ-u. U vrhu SDP-a ima ih manje nego u HDZ-u. To je sada toliko izjednačeno i toliko relativizirano da nema smisla optuživati neku od postojećih stranaka, koje su se profilirale u samostalnoj Hrvatskoj, za nešto što je činjeno u jednom drugom sustavu, u drugom odnosu snaga i s drugim ljudima.»

Moje se pitanje odnosilo na činjenicu da Hrvatsku idućih godina na putu u EU očekuju korijenite promjene. Bi li koalicija desnog centra zbog pretežito kršćansko-konzervativnog pečata naroda imala više mogućnosti da uvjeri ljude u nužnost predstojećih zahvata?

«Odluke koje treba donijeti su vrlo teške. To su korijenite promjene. To su reforme koje se moraju provesti. Uzmite samo reformu zdravstva, reformu javne uprave, reformu pravosuđa... To neće biti jednostavno. Koja će koalicija to lakše iznijeti, ni to nije jednostavno predvidjeti. Svaka strana koja se upusti u reforme na početku će biti vrlo kritizirana, naići će na veliki otpor, ali se u te reforme mora ići, jer bez toga se mi ne možemo uključiti u europske tokove.»

Koliko je velika koalicija HDZ-a i SDP-a realna, a koliko poželjna opcija za Hrvatsku u svjetlu doglednih društveno-političkih obveza?

«Mene često optužuju da zagovaram veliku koaliciju HDZ-a i SDP-a. To jednostavno ne stoji. Ja pokušavam stvari postaviti realno. Ako ni jedna od ovih velikih stranaka ne bude mogla sastaviti jednu logičnu koaliciju, onda preostaju dvije opcije: Ili će ići u veliku koaliciju pa se dogovoriti koji su prioriteti, koji su strateški ciljevi, tko će obaviti koji dio posla i do kada. Ili će se ići u nove izbore. Novi izbori iziskuju velike troškove, a odnos snaga će ostati isti. Tek nakon jednog perioda, ako bi se uspostavila velika koalicija, vidjelo bi se tko je bio uspješniji u ispunjavanju preuzetih obveza da bi se strateški ciljevi ostvarili, pa se onda ide na izbore. Dakle, to ne mora biti ni za dvije godine, ni za tri, to može biti nakon ulaska Hrvatske u Europsku uniju, pa da se onda svedu računi i ide u nove izbore. Dakle, ja ne zagovaram veliku koaliciju, ali kažem: To je jedna od mogućnosti.»

Kako ćete reagirati, ako presudni za pobjedu neke stranke budu glasovi dijaspore? Vi biste bili najsretniji kada bi se ta izborna jedinica ukinula.

«Ja se zalažem za to da Hrvati – građani Bosne i Hercegovine glasuju u BiH, jer su Hrvati konstitutivni element u toj zemlji, oni nisu manjina i ne trebaju se vladati kao nacionalna manjina. Svoju sreću, kako ja uvijek kažem, i svoje zadovoljstvo moraju tražiti u BiH. Svoju politiku moraju kreirati s druga dva naroda u Sarajevu, glavnom gradu svoje države. Druga su stvar ljudi u iseljeništvu koji su otišli da bi se vratili. To su naši građani koji trebaju glasovati u Hrvatskoj. A to što se oni jedno vrijeme, više ili manje godina, nalze na radu u inozemstvu nije bitno. Dakle, moramo razlikovati Hrvate u BiH od Hrvata u iseljeništvu koji dio obitelji, kuće i imanja imaju u Hrvatskoj, pa je onda normalno da sudjeluju i u kreiranju hrvatske politike.»

Što ako upravo glasovi Hrvata iz BiH budu jezičac na vagi izborne pobjede neke od stranaka?

«Ja sam legalist i legitimist. Za mene su od važnosti samo mandati, bez obzira s koje strane oni došli. Onaj tko skupi više mandata dobit će od mene i mandat za sastav vlade.»

Neka su Vaša javna očitovanja tijekom predizborne kampanje izazvala poprilične iritacije. Je li bilo mudro uplitati se u aktualne rasprave?

«Ja se nisam upuštao u predizbornu kampanju. No, predsjednik Republike je jedina čvrsta točka sistema i on mora funkcionirati i kada je krizno stanje. On mora funkcionirati i kada je predizborna kampanja – drugim riječima, kada vlada funkcionira na taj način da samo obavlja određene poslove, ali ne može donositi odluke koje financijski zadužuju vladu koja će doći nakon nje. Dakle, u tom vremenu predsjednik i dalje mora funkcionirati. I zato se ja izjašnjavam o onim temama koje su za Hrvatsku važne, bez obzira je li predizborna kampanja ili nije.»