U jednom od najvećih zločina njemačke vojske u Drugom svjetskom ratu, u strašnoj odmazdi Wehrmachta u Srbiji, samo od listopada do prosinca 1941. ubijeno je do 30.000 nedužnih civila: muškaraca, žena i djece.

Strijeljanje 2.264 ljudi u Kragujevcu 21. listopada postalo je simbol stradanja svih njih. Tog dana je streljano 300 đaka gimnazije i na desetke djece. Najmlađi među njima je bio 11-godišnji Rom, čistač cipela.

„Najduže traje iskopavanje jama, dok samo strijeljanje ide vrlo brzo (100 ljudi, 40 minuta). Moj osobni dojam je da tokom strijeljanja nema emocionalnih problema. Oni se javljaju danima kasnije, kada se o tome razmišlja, uvečer, na miru, izvijestio je poručnik Walter", piše njemačka povjesničarka Marie-Janine Calic u svojoj nedavno objavljenoj knjizi „Tito. Vječni partizan".

Okupacija, neočekivani ustanak i dolazak Bemea

Bombardiranjem Beograda 6. travnja 1941. nacistička Njemačka je napala Jugoslaviju i osvojila ju sa svojim saveznicima u roku od nekoliko tjedana. Međutim, u zemlji se ubrzo formirao otpor protiv okupatora.

Berlin je bio naročito iznenađen i iritiran snažnim otporom u Srbiji - koja je u raskomadanoj zemlji jedina bila pod direktnom upravom Njemačke. Osim toga, oko 180.000 Srba, ratnih zarobljenika poražene vojske, već su bili odvedeni na prinudni rad u Njemačku.

Zbog toga Adolf Hitler postavlja svog zemljaka, austrijskog generala Franza Friedricha Böhmea za opunomoćenog Glavnog zapovjednika u Srbiji i nalaže mu da „najoštrijim sredstvima uspostavi red u čitavoj oblasti“.

Do dolaska Böhmea u rujnu 1941. u Srbiji su kao okupatori operirale četiri specijalno formirane, ali nepotpune i loše naoružane pješadijske divizije Wehrmachta, od kojih su dvije činili Nijemci (704 i 714), jednu Austrijanci (717), a jedna je bila mješovita, (718) činili su je uglavnom Austrijanci, ali i istočni Nijemci. Böhme zato dobiva i dvije divizije kao pojačanje.

Već 10. listopada on izdaje zapovijed da „svi komunisti, svi muški stanovnici za koje su sumnja da su komunisti, svi Židovi, određeni broj nacionalističkih i demokratski nastrojenih stanovnika, budu uhićeni kao taoci“. U slučaju gubitaka Wehrmachta, streljački odredi moraju strijeljati taoce - 100 za svakog ubijenog i 50 za svakog ranjenog njemačkog vojnika.

„Sredinom listopada 1941. šef civilne uprave u Srbiji, SS-ovac Harald Turner, svom prijatelju piše o strijeljanjima u Srbiji: „Dragi Richarde! Nije to lijep posao! Ali to se mora, da bi ljudima jednom za svagda bilo jasno šta znači i samo napasti njemačkog vojnika. A s druge strane, ovo je najbrži način za rješavanje židovskog pitanja", navodi povjesničarka Calic.

Što je bilo s odgovornima za strijeljanja?

Strijeljanjem u Kragujevcu rukovodio je više nego revnosno major Paul König iz 717. divizije. On je preživio rat, a šezdesetih godina je istraga protiv njega obustavljena. I onda mu se gubi trag.

Paul Hoffman koji je zapovijedao tom zloglasnom 717. divizijom, bio je tri godine u zarobljeništvu i umro je 1979. u dubokoj starosti. Walter Hinghofer, koji je također te jeseni zapovijedao dvjema divizijama u Srbiji, umro je 1951. u Beču.

Johann Fortner, zapovjednik 718. divizije je uhićen i izručen Jugoslaviji. U Beogradu je osuđen na smrt i obješen 26. veljače 1947. Harald Turner je također izručen Jugoslaviji i iste godine obješen.

Böhme je uhićen i prebačen u Nürnberg. Kada je postalo izvjesno da će biti izručen Jugoslaviji, u svibnju 1947. izvršava samoubojstvo, bacajući se sa četvrtog kata u istražnom zatvoru.

Poslije rata - Šumarice

Prostor na kojem je izvršeno strijeljanje u Kragujevcu pretvoren je 1953. u memorijalni park Šumarice, u kojem se održava niz manifestacija kojima se odaje počast žrtvama strijeljanja u Srbiji i svake godine Veliki školski sat.

Ove godine, zbog pandemije korone, središnjoj manifestaciji će prisustvovati samo sudionici programa i gosti. Među njima je i Dorothea Gieselmann, zamjenica veleposlanika Njemačke u Srbiji.

Predstavnicima Njemačke je neposredno poslije rata dolazak u Šumarice bio zabranjen, rekao je za DW Nenad Karamijalković iz Muzeja „21. oktobar". Posjeti su počeli krajem pedesetih, prvo iz DDR-a, a dva desetljeća kasnije i iz Zapadne Njemačke.

Parlamentarna delegacija Njemačke bila je u posjetu 2002., a od 2003. Ingolstadt i Kragujevac su gradovi partneri. Mladi iz Hannovera i Hamburga uspostavili su razmjenu učenika. Njemačko društvo za međunarodnu suradnju donacijom od 15 milijuna eura pomaže renoviranje monumentalnog muzeja.

Mnogo toga govori u prilog pomirenja i želje da se odaje počast desecima tisuća nedužno stradalih u Srbiji.

Povijest se piše dalje

Posljednji preživjeli strijeljanja u Kragujevcu preminuo je pre samo dvije godine. Povijest strahota 1941. u Srbiji nije do kraja napisana, i piše se dalje - u zemlji žrtava i u zemljama počinitelja.

Mnogo toga se još može učiniti na zatvaranju otvorenih rana. Velika prilika za to pruža se ponovo 2021. kada se obilježava 80 godina od početka invazije Hitlerove Njemačke na tadašnju Jugoslaviju i masovnih strijeljanja nedužnih civila u Srbiji.

Rasprava se otvara već početkom naredne godine, prikazivanjem dokumentarnog filma „Dva lica rata“, koji se dobrim dijelom bavi strijeljanjima civila u Srbiji. Autor te produkcije austrijskog javnog servisa ORF je Zoran Dobrić, višestruko nagrađivani istraživački novinar iz Beča.

Postoji inicijativa da se naredne godine u Kragujevcu nađe i netko od visokih uglednika iz Njemačke, potvrđeno je za DW. Hoće li do toga doći, umnogome ovisi od razvoja pandemija korone.