Donald Trump je uspio. S predizbornom kampanjom koja se temeljila na osobnim uvredama, aroganciji i neznanju, nije uspio samo aktivirati najniže instinkte biračke klijentele razočarane politikom, već je tom strategijom uspio i pobijediti na izborima. I više od toga: ne samo što je pobijedio, nego je to jasna pobjeda, uvjerljivost pobjede koju nitko nije smatrao mogućom.

Trumpov uspjeh je trijumf uzbunjivačkog i djelomice vulgarnog populizma i pljuska za establišment i političku elitu u SAD-u i njezinu predstavnicu Hillary Clinton. Ona je kao protivnica bila gotovo isto tako neomiljena kao i sam Trump. Osim toga, ona mu je svojom aferom s elektronskim poštom stalno davala nove povode za napade. I pored toga, dramatičan uspjeh Trumpa na izborima ne može se objasniti samo nepopularnošću Clintonove.

Ventil

Trumpova pobjeda je u mnogo većoj mjeri izraz dubokog nezadovoljstva, ako ne i mržnje prisutne među mnogim građanima. Mržnje prema statusu quo, globalizaciji i političkom sustavu u Washingtonu. U mnogim anketama Amerikanci su davali do znanja da su njihov životni standard i izgledi za budućnost lošiji nego u vrijeme njihovih roditelja. Trump je bio prikladan ventil za davanje političkog oduška nezadovoljstvu tradicionalne bijele radničke klase. A Hillary Clinton je bila prikladna protivnica. Njezina teško izvojevana pobjeda na internim izborima Demokrata za kandidata u predsjedničkoj utrci protiv Bernieja Sandersa, dotad nepoznatog socijalista iz Vermonta, bio je signal upozorenja.

Trumpov uspjeh je i pljuska etabliranim medijima i trustovima mozgova sa svim njihovim stručnjacima i istraživačima javnog mnijenja. Jer, nitko od njih nije ozbiljno računao s pobjedom Trumpa. I – Trumpov uspjeh je, na kraju krajeva, i pljuska tradicionalnim saveznicima SAD-a koji su najvećim dijelom navijali za Clintonovu i protiv Trumpa. Kremlj će se, doduše, sigurno veseliti – Trump je više puta hvalio Vladimira Putina.

Globalna uloga SAD-a dovedena u pitanje

Što točno znači Trumpova pobjeda za SAD i svijet, to se teško može predvidjeti poslije njegove iznenađujuće pobjede. On nema nikakvo političko iskustvo koje bi moglo poslužiti kao mjerilo za takve procjene. Osim toga, on nije podnio nikakav koherentan unutarnjopolitički i vanjskopolitički koncept, a u njegovom stožeru, uz poneku iznimku, nema dovoljno iskusnih ljudi.

Ono što se već sada može reći jest da Trumpova pobjeda dovodi u pitanje i status quo u SAD-u i dosadašnji svjetski poredak i ulogu SAD-a u njemu. Ali ne zna se što to točno znači. Kako će predsjedniku Trumpu, koji je kao nitko drugi huškao različite etničke skupine jednu na drugu, uspjeti ujediniti duboko podijeljenu zemlju? Hoće li Trump pokušati svoje izolacionističke i protekcionističke predizborne parole provesti u djelo? Kako Trump zaista gleda na vodeću ulogu SAD-a u transatlantskom obrambenom savezu NATO-u, koji je tijekom kampanje više puta nazvao suvišnim? Kako će predsjednik Trump postupiti s trgovinskim sporazumima koje je SAD sklopio s brojnim državama i o kojima je rekao da treba ponovo pregovarati? Kako će se predsjednik Trump ponašati prema muslimanima u čitavom svijetu, kada je kao kandidat tražio da im se zabrani ulazak u SAD, a kako će se ponašati prema Latinoamerikancima koje je tijekom kampanje vrijeđao? Hoće li Trump, kao što je najavio, istupiti iz Pariškog sporazuma o klimi? I na kraju, kako će predsjednik Trump, koji je za vrijeme kampanje još postavljao pitanje zašto SAD ne upotrijebi atomsko oružje, kako će on postupati s nuklearnim arsenalom svoje zemlje? I kakvu će ulogu u svemu tome imati Kongres koji kontroliraju Republikanci?

Ni na jedno od tih pitanja u ovim trenucima još nema odgovora, posebno ne onih umirujućih. S Trumpovom pobjedom, SAD i svijet stupaju na nepoznato tlo. Jasno je samo jedno: s predsjednikom Trumpom nas čekaju nemirna vremena.