Za američkog predsjednika Donalda Trumpa je venezuelanski predsjednik Nicolas Maduro "kubanska marioneta". U jednom govoru krajem veljače na Floridi Trump je osim toga Kubi prebacio da je stacionirala vojne jedinice u Venezueli i zaprijetio je vojnom intervencijom kako bi pomogao samoproglašenom predsjedniku Juanu Guaidu da dođe na vlast u Caracasu.

Kubanska vlada je promptno reagirala. Optužbe su zlobne, rekao je kubanski ministar vanjskih poslova Bruno Rodriguez i zatražio od SAD-a dokaze za navodno stacioniranje trupa i infiltraciju vojske u Venezuelu.

Optužbe na adresu Kube ne dolaze ipak samo od SAD-a, već i od Organizacije američkih država (OAS), nevladine organizacije i od bivših pripadnika venecuelanskih oružanih snaga.

"Kubansko Ministarstvo vanjskih poslova zahtijeva nepobitne dokaze jer ih Caracas i Havana dobro skrivaju", kaže dr. Ivo Hernandez s Instituta za političke znanosti na Sveučilištu u Münsteru. Predsjednik Maduro, kako on kaže, ima kontrolu nad informacijama koje se šire zemljom i drži pod ključem podatke o ekonomskim pokazateljima kao što je realna rata inflacije, ali i informacije o stupnju kubanske prisutnosti na Kubi. "No već je dovoljno bivših pripadnika venecuelanskih snaga sigurnosti opisalo jak utjecaj kubanske vojske", kaže Ivo Hernandez za DW.

Indirektni dokazi

Evan Ellis, profesor Instituta za strateške studije (SSI) na Amry War College u Carlislu u američkoj saveznoj zemlji Pennsylvaniji polazi od toga da postoji dovoljno indirektnih dokaza za kubanski utjecaj na venezuelanske snage sigurnosti. "Ako SAD imaju informacije onda su one naravno strogo tajne", kaže Ellis u razgovoru za DW. "Ako Amerikanci stave na stol ove informacije onda njihove optužbe doduše dobivaju na vjerodostojnosti, ali onda u određenim okolnostima ugrožavaju život svojih informanata i pokazuju svoje metode istraživanja", naglašava Ellis.

Za američkog vojnog stručnjaka su nesporne izjave brojnih Venezuelanaca koji izvještavaju o tome kako svakodnevno postoji kontakt s Kubancima. Među njima su učitelji, sportski treneri, liječnici, tehničari i vojska. "Nije za isključiti da jedan dio njih radi s kubanskim tajnim službama", smatra Ellis.

A kada je Kuba počela širiti svoj utjecaj na Venecuelu? U odgovoru na ovo pitanje stručnjaci nisu jedinstvenog mišljenja. Neki misle da je ovaj utjecaj postojao još prije pokušaja puča protiv bivšeg predsjednika Venezuele Huga Chaveza 11. travnja 2002. godine. U svakom slučaju taj događaj među promatračima slovi kao pokušaj puča.

Revolucionarni ekspanzionizam

Neosporno je da je kubansko vodstvo pod Fidelom Castrom kratko nakon revolucije 1959. godine aktivno pokušavalo izvesti kubanski model revolucije u druge zemlje - među kojima i u Venecuelu. "Castrovi planovi su se mogli ostvariti tek kada je u Caracasu na vlast došla osoba koja se može manipulirati. Ta osoba je bila Hugo Chavez, koji je bio na valsti u Venecueli od 1999. godine do svoje smrti", kaže Ivo Hernandez. Prema njegovom mišljenju Kuba je počela prije više od 15 godina izvoziti u Venecuelu političke, socijalne i ekonomske sisteme kontrole koje je preuzela od Sovjetskog saveza.

"Dani podčinjenosti" se zove knjiga u kojoj je venezuelanski novinar Orlando Avendano opisao Castroove ekspanzionsitičke planove za Venecuelu dugo prije vremena vladavine Huge Chaveza. "Moja istraživanja se koncentriraju na vrijeme od 1959. do 1994. godine, godine kada su se Castro i Chavez sastali prvi put i Chavez je bio odmah hipnotiziran Castrom", kaže Avedano (naslovna fotografija). Na osnovu brojnih izvora i intervjua sa svjedocima vremena Avedano je opisao raniju kubansku podršku revolucionarnim grupacijama u Venezueli i upletenost u pokušaj puča od 04. februara 1992. godine kojim je rukovodio mladi potpukovnik imenom Hugo Chavez. "Ostatak je povijest", kaže Orlando Avedano.