"Imi", skraćenica od Imigrant - je u Kölnu naziv za svakoga tko nije "pravi", Kelnjanin rođen i odrastao u gradu. Pritom nije važno da li taj tzv. stranac dolazi iz Amerike, iz Turske ili iz Bavarske. A njih je u gradu mnogo - računa se da je svaki treći stanovnik "Imi".

I za njih je karneval postala samorazumljivost. Prije četiri godine je grupa "Imi"-umjetnika koji žive i rade u Koelnu razmišljala kako bi se oni mogli uključiti u proslavu karnevala. Razgovaralo se, ideje su nicale kao gljive poslije kiše, rodila se ideja o karnevalskoj svečanosti koju bi organizirali stranci, objašnjava DJ i glumac Todor Bogdanović, Crnogorac sa slovenskom putovnicom: "U jednom trenutno netko je upitao: tko je ovdje u stvari iz Kölna? Nitko se nije javio. I onda je jedan drugi rekao: pa ovo je pravi "Imigrantenstadl" (skup imigranata). Tako je nastalo naše ime, i tako smo mi osnovani."

Igra klišejima

Nastala je predstava koja kombinira tradiciju i kabaret. U njoj Turci govore švapskim dijalektom i veći su Nijemci od Nijemaca, grčke i turske mažoretkinje plešu skupa sirtaki, žena u buli drži pokladni govor na kelnskom dijalektu. Pokazuju se jezični nesporazumi u jednom njemačko-brazilskom braku i može se naučiti kako se karneval slavi u pritvoru za izgon odbijenih potražilaca azila.

Karnevalske lude se poigravaju s različitim klišejima o strancima, uživaju u tome da neobičnim preokretima i vicevima publiku i zabavljaju i zbunjuju, objašnjava Büllent Yilmaz, njemački Turčin rođen u Heilbronnu: "Mi se pomalo smijemo na svoj račun, ali želimo i potaći ljude da razmišljaju o temama integracije i migranata."

Zajedno se smijati - najljepši oblik integracije

"Veselje i integracija" - tako se zove udruga koja je službeni priređivač karnevalskog zasjedanja "Immigrantenstadl".

To ime moglo bi poslužiti i kao moto, ako se integracija razumije u smislu zajedničkog slavlja, objašnjava Hektor "Moik" Haarkötter, moderator priredbe: „Na ovom su se projektu okupili ljudi koji inače vjerojatno ne bi pokretali neki zajednički projekt. Mi imamo grupu grčkih mažoretkinja u kojoj plešu i turske plesačice, kod nas muslimani i kršćani rade zajedno jednako kao i europljani i ne-europljani. I upravo je to slika koju želimo pružiti na van: najljepše je kada ljudi rade nešto zajedno.“

Mnogima je karneval prilika da barem na trenutak promjene identitet, uvuku se u drugu kožu. Katja Solange Wiesner, tamnoputa glumica njemačko-kamerunskog porijekla tu shemu okreće naglavačke: "Ja ne izgledam kao Njemica, mada to jesam. Zbog moje crne kože ja imam više problema od drugih, mada savršeno govorim njemački, čak i kelnski dijalekt, ja sam to ovdje učila u školi, ja sam ovdje odrasla."

Na kraju krajeva je Imigrantenstadl ipak zabavna priredba - i upravo tu se vidi najbolje njegova poruka: zajedno se smijati najljepši je oblik integracije.