Po prvi put nakon 1970., broj gladnih u svijetu je premašio jednu milijardu a možda i puno više - ovisi o tome kako se računa. Jer to su najjadniji od najjadnijih, oni koji za život imaju manje od jednog dolara na dan. Istovremeno gotovo polovica od 6,8 milijardi stanovnika naše planete za svoje potrebe ima manje od dva dolara na dan, što znači da su i oni prije gladni nego siti.

Hrane ima i previše

Što je najgore, to ne mora biti tako. Benedikt Haelin iz Zaklade za razvoj poljoprivrede: "Nije uopće pitanje možemo li prehraniti sve ljude na svijetu. Već danas proizvodimo puno previše, više nego što je potrebno za prehranu čitavog čovječanstva. A još niti izdaleka nismo iskoristili potencijal, koliko bi mogli proizvesti. Osobito na malim seoskim dobrima bi troškovi udvostručenja proizvodnje, u smislu da na stolu nakon toga bude dvostruko više hrane, bili upravo smiješni!"

Već je prošlo 13 godina od Konferencije u Rimu o smanjivanju gladi u svijetu, kada su svjetski čelnici dogovorili kako će se do godine 2015. broj gladnih u svijetu prepoloviti, ali promijenilo se malo toga. Kada je pak izbila kriza na financijskim tržištima, i ta je pomoć u pravilu presahnula. Općenito, Svjetska organizacija za hranu smatra kako bi bilo dovoljno 44 milijardi eura da se nahrani sve gladne. Taj iznos je u svjetskim relacijama, zapravo smiješan: to je desetina onoga što je samo Njemačka izdvojila za spas svojih banaka i financijskog tržišta.

Najviše gladuju - žene

I dalje je glavni problem Afrika, ali problem nije samo plodna ili neplodna zemlja. Najgore stanje je u Demokratskoj Republici Kongu koja očito ima nesreću da je - bogata rudnim bogatstvima! No oko tih dragocjenosti se već godinama bore lokalne milicije i koriste dobit za oružje i za sebe, dok čitavu zemlju muči bijeda. Lokalno vodstvo u pravilu krizu čini još gorom: Burma je nekad hranila čitavu Aziju svojom rižom, danas pod diktaturom generala, nema dovoljno niti za svoje stanovništvo.

Ne može se previdjeti da i među gladima ima još gladnijih: radno - i ratno sposobni prvo napune svoj želudac. "Najjadniji od jadnih gladnih su žene. I povrh toga su žene u pravilu odgovorne za čitavu obitelj, za osiguranje hrane, za zdravlje i za sve moguće dužnosti." To ukazuje Iris Krebber, iz njemačkog ureda Svjetske pomoći gladnima u Nairobiju. Uopće, može se pretpostaviti da su od deset onih koji gladuju, njih sedam žene. Zato će se njen ured u prvom redu pomagati ženama koje ionako imaju previše zadataka. Samo jedna ilustracija: U siromašnim zemljama Afrike, žene ukupno provedu čak 12 godina svog ionako kratkog života obavljajući samo jednu dužnost - donošenje vode za sebe i svoju obitelj.

Autor: A. Diekhans, H. Jeppesen (aš)

Odg. urednica: S. Kobešćak