Niti državne službe Srbije ne raspolažu točnim podacima o životu u mnogim zabačenim područjima Kuršumlije. Zato su i liječnici koji su se u proteklih šest mjeseci upustili u projekt liječničke skrbi za tamošnje stanovništvo, računali sa oko 250 osoba, pretežno starijih, kojima treba pomoć. Ali nakon što su pješice, ponekad i nakon kilometarskih hodanja kroz šume, obišli tamošnja naselja, morali su utvrditi da je tamo daleko veći broj onih kojim je potrebna liječnička, ali i socijalna pomoć.

Do sada su obišli više od 30 sela, a oko 800 pacijenata je dobilo medicinsku pomoć. Medicinska sestra Verica Čarapić kaže da su napravili popis od ukupno 500 osoba i predali su ga kuršumlijskom Centru za socijalni rad sa zahtjevom da i oni pomognu ovim ljudima. Jer pored lošeg zdravstvenog stanja, većina njih je na ivici egzistencije: "U pojedinim kućama nema vode i struje. Nailazili smo na neuhranjene ljude koji nemaju redovna primanja i nemaju novca da kupe hranu" - svjedoči Verica Čarapić.

"Bar da netko dođe!"

Radi se o ljudima koji žive u najudaljenijim kuršumlijskim planinskim selima i koji zbog bolesti i neprohodnog terena, ne mogu da dođu do liječnika. Mještani kažu da ih prije ove akcije, nikada nitko nije posjetio. Mnogi od njih čak i po desetak godina nisu sa svojih zabačenih imanja sišli do grada: "Bar netko da me obiđe, pa ako može da pomogne, ako ne, nikom ništa"- kaže jedna starica. "Samo da me drugi polegne i da me podigne da sjednem, jer ja mogu jesti samo jednom rukom"- kaže sedamdesetogodišnja pacijentica sa Radan planine. "Mnogo znači kad dođu liječnici. Kad padne snijeg samo ću sjediti i trpjeti."

Na sljedećoj stranici pročitajte čemu služe vrećice po drveću

Pojedina imanja se nalaze na nepristupačnim terenima gdje je nemoguće doći i terenskim vozilom, a do njih vode samo šumske staze. Tako su medicinski djelatnici morali pješačiti i po 12 kilometara da bi ukazali pomoć pacijentima. Medicinska sestra Dragana Filipović kaže kako je to planinarenje kroz puste šume bilo i opasno jer tamo ima i divljih životinja, ali niti to nije zaustavilo liječničke ekipe da obiđu one kojima je potrebna pomoć: "Pošla sam sama u kućnu posjetu pacijenta i preko staze je prošao vuk. Tako nešto je ovdje često, a ljeti ima mnogo zmija i lisica."

Vrećice po drveću

Zdravstveni djelatnici su često morali pomoći sami sebi kako bi se uopće snašli u divljini, jedva pedesetak kilometara od Niša. Tako su označavali put kojem treba ići znakovima na drveću - ili su o grane vješali najlonske vrećice. Jer ubrzo će i ove teško raspoznatljive staze biti zavijene u snijegu pa će tako, kako se nada medicinska sestra Jovana Marković, sigurno ponovo pronaći put do pacijenata: "Bilježili smo put vrećicama i znakovima po drveću, baš kao što je tamo znak, jer drugačije ne bi mogli doći do pacijenata koji su daleko."

Direktorica kuršumlijskog Doma zdravlja Ljiljana Arsenijević kaže da su liječnici prisiljeni pješačiti, jer ova ustanova nema dovoljno terenskih vozila. Na području kuršumlijske općine ima preko 90 planinskih sela u kojima živi oko sedam tisuća stanovnika, tamošnji Dom zdravlja ima samo dva terenska vozila. "Obzirom da je loša infrastruktura i da je ovo planinsko područje, broj ljudi koje smo obilazili u toku jednog dana je daleko manji od onog koliko bi ih se moglo obići u nekoj općini u ravnici."

Autorica: Ljiljana Danilović

Odg. ur.: A. Šubić