Početak ne naslućuje ništa lošeg: petak je, 16 sati, kraj radnog vremena, čekam na suncu parkiran ispred firme u kojoj mi radi supruga da izađe, pa da napokon krenemo na more. Udarni je vikend, Zagreb se već ispraznio od svih onih koji su mogli „pobjeći ranije“, ako već nisu od prošlog tjedna na Jadranu. HAK javlja o koloni na Lučkom, pojačanom prometu i gužvi na granicama, ipak ne zvuči kao da je još vrijeme za staru cestu.

Od Ukrajine do Makarske rivijere

Ulazimo u rijeku automobila koji idu prema naplatnim kućicama i na kilometar i pol do njih stajemo. Kolona, uzrokovana sužavanjem tri prometne trake kako bi se kolona sa zaobilaznice mogla spustiti na naplatne kućice, ipak se polako kreće i nakon „samo“ pola sata prolazimo. Na benzinskoj postaji prije Karlovca srećem Igora koji stiže čak iz Ukrajine pa me zanima kako njegov put izgleda i kako mu se sviđaju hrvatske ceste. Prvi je put u Hrvatskoj, a krenuo je u četiri ujutro i prešao je više od tisuću kilometara. Obići će Split, Brela, Makarsku i otoke. Lijep put ga još čeka, govorim, no odgovara da prvo ide na Plitvička jezera, čemu se posebno veseli, a tamo će i prespavati jer je već prilično umoran. „Odlučili smo ići na Plitvička jezera sada jer do Brela ima još 300 kilometara", govori mi. Znao je da ga čekaju gužve, zato je krenuo u petak ujutro. Na granici s Hrvatskom nije imao problema, više je, kaže, čekao kod Budimpešte, zbog radova na cesti na obilaznici glavnog mađarskog grada. Pitam ga za cestarine, na što se smije i odgovara diplomatski, „Nisu baš jeftine", kaže.

Međupostaja: Plitvice

Želim Igoru sretan put i odlazim do sljedećeg auta, kod kojeg Čehinja ulijeva psu vodu u zdjelicu. Pitam je je li prvi puta u Hrvatskoj, ona se smije i odgovara mi da nije, da čak ni ne zna koliko su puta bili na Jadranu. Stiže njen muž s drugim psom, no nije raspoložen za razgovor. Ne krivim ga, ne bih ni ja bio raspoložen nakon više od 600 km po vrućini kroz gužve, s dvoje djece i dva psa. Grupa veselih Poljaka je druželjubivija, mada su također s djecom. Putuju organizirano u Zadar nekoliko automobila, u jednom od njih je vođa puta. Pitam ih je li teško prijeći 1.200 kilometara, no Maciej i Karolina mi odgovaraju da su spavali u Češkoj, a da su im iduća postaja Plitvička jezera, gdje će i oni prespavati. Prije su, kaže Karolina, putovali u komadu, no djeca trebaju pauze, pa su razbili put u nekoliko etapa i učinili ga puno ugodnijim, tako da im ni gužve ne padaju teško. I Igor i Maciej i Karolina vjerojatno su brzo stigli do Plitvica no u gužve su upali idući dan.

Subotnji kaos

Udarna je subota, prvi od tri prometno „najjača“ turistička vikenda. Stotine tisuća turista pokušavaju stići do svojih odredišta ili otići kućama. Gužve kreću od ranog jutra. Kolegica Nataša Zečević jedna je od onih koji su zapeli, i to zapeli jako. Krenula je, govori mi, u 6 ujutro s ciljem da pokuša izbjeći očekivanu gužvu, no u nju upada već na naplatnim kućicama u Zagrebu. Nakon njih sve postaje gore – put do Trogira uz brojne zastoje i skretanje s autoceste zbog nesreće kod Svetog Roka trajao je šest sati. „Kad se odlučiš na takav put u takvom vikendu, pripremiš se i na par sati duže putovanje. Bitno je da se stigne na cilj“, kaže mi pomirljivo kolegica Zečević.

A „duže putovanje" je eufemizam, kilometarske kolone počinju na granicama, a na A1 prema moru su bile i po 20 kilometara, svuda se vozilo usporeno, u kolonama, već ujutro se samo za odlazak s otoka Krka čekalo u koloni od dva kilometra. Kolone na istarskom ipsilonu, na A7, A4, A3, A2… HAK javlja da je kolona na izlasku s autoceste prema Zagrebu pet kilometara, sedam, 11 km, na Demerju sedam. Gužve u trajektnim pristaništima, na prilazima turističkim središtima i na svim izlazima s autocesta…

Janjetina kao nagrada za strpljive

Tihomir iz Samobora sve je to lijepo izbjegao. Krenuo je s obitelji prema Krku usred gužve u subotu prijepodne, ali po „staroj cesti“ zbog gužve na Lučkom i u Karlovcu, a slušajući izvještaje HAK-a na radiju samo je nastavio starom cestom dalje. Polako, 60-70 na sat, ali bez gužvi i bez živciranja. Cesta je većinom u hladu, a prometa je vrlo malo. Poneki „stari" turist, Austrijanci i Nijemci koji cestu poznaju odavno, te nešto domaćih. I kao posebna atrakcija koje na autocestama iz posve nepoznatog razloga nema – pečena janjetina, u jednom od još rijetkih otvorenih restorana na putu prema moru. Drugi, legendarni restorani poput onog na autobusnoj postaji u Severinu na Kupi, s poznatim sirom i vrhnjem i slasticama, „Vidikovca" nad Vrbovskim, Skrada s legendarnim štrudlama od borovnica, nažalost su zatvoreni. Ipak, i  nakon 50 godina Lička, gorskokotarska i Jadranska magistrala su dobra alternativa prenapučenim, opasnim i skupim autocestama.

Nedjeljno jutro, gužve ne jenjavaju, zbog prometne nesreće na autocesti kod Jastrebarskog opet kolone... Smjena turista se nastavlja.