I u Bibliji je često riječ o vinu i vinorodnim područjima Svete zemlje. Zahvaljujući trgovinskom sporazumu i osobitim pogodnostima koje uživa Izrael u Europskoj uniji, i u trgovinama na zapadu Europe se može naći boca, na primjer crnog vina Yarden Moung Hermon. Na njemu naravno piše "Wine of Israel", vino iz Izraela. Ali je zapravo veliko pitanje, odakle je to vino - i da li i ono spada pod trgovinske olakšice za tvrtke iz Izraela.

Jer ono potječe iz vinskog podruma u Katzrinu, koje leži na Golanskoj visoravni. To je područje pod okupacijom Izraela, ali obzirom da Europska unija nije službeno priznala teritorijalne "dobitke" Izraela, to onda znači da je to vino zapravo iz - Sirije!

Europska unija je već prisilila Izrael da voće i povrće koje je uzgojeno na palestinskim područjima Zapadnog Jordana i istočnog Jeruzalema i posebno označi. Ali za sve ostale proizvode nema takve obaveze, nego se paušalno tvrdi kako je to "Made in Israel".

Mora pisati odakle je

Utoliko se u Finskoj raspravlja, da li se svi proizvodi koji potječu iz okupiranih ili zaposjednutih područja, moraju i posebno označiti, a Danska i Južnoafrička Republika najavile su sličan propis. U Velikoj Britaniji pak još od 2009. postoji preporuka posebno označiti takve proizvode - ali preporuka je upućena trgovcima, ne izvoznicima u Izraelu - ili u "Izraelu".

I trgovački lanci su uvučeni u ovu političku razmiricu. Na primjer, najveći švicarski trgovački lanac Migros je odlučio da od sredine 2013. svi proizvodi koji izvozi Izrael, ali nisu proizvedeni u granicama koje priznaje svjetska zajednica, moraju biti osobito označeni. To može zaboljeti izraelske izvoznike, jer taj lanac uvozi robe iz Izraela u vrijednosti od oko 13 milijuna franaka godišnje, a barem polovica je proizvedena na palestinskim, odnosno na okupiranim područjima. Tu nije riječ samo o poljoprivrednim proizvodima, nego i o namještaju i drugoj robi koja se uvozi iz tih krajeva.

Glasnogovornica švicarskog lanca, Monika Weibel je uvjerena kako njena tvrtka time nudi transparentnost porijekla robe: "Mušterija onda može sama odlučiti, hoće li kupiti taj proizvod ili ne." Trgovačkom logikom, robu koju kupci ne žele će Migros na koncu prestati prodavati.

Žele - i ne žele posebne oznake

Židovska zajednica i veleposlanstvo Izraela u Švicarskoj prosvjeduju zbog te odluke, dok ju tamošnji Palestinci i udruge za ljudska prava pozdravljaju. No kada je riječ o Palestincima, Ralf Hexel iz zaklade Friedrich Ebert u Tel Avivu objašnjava kako i kod Izraelaca - a još više kod Palestinaca ne vlada baš osobita sloga o takvom označavanju robe.

Izraelci iz "pravog" Izraela svakako žele time ukloniti konkurenciju, ali Palestinci imaju veći problem: makar je roba porijeklom, na primjer iz židovskih naselja na palestinskim područjima, u pravilu su Palestinci ti koji rade na tim plantažama i od toga žive i hrane svoje obitelji.

I na koncu ostaje i problem netočnog deklariranja robe i zlouporabe trgovinskog sporazuma između Izraela i Europske unije. Tim se već 2010. bavio i Europski sud i odlučio je kako Izrael ne može bez carine izvoziti u Europu robu koja je proizvedena na Palestinskom području - makar je i označena etiketom "Made in Israel".

Uwe Nowotsch se bavi uvozom izraelskih vina u Njemačku i uvjeren je kako će i sa vinima koja su označena "Zapadni Jordan, izraelsko naselje" biti problema na carini. Jer carinici tu imaju jasne odredbe - i to vrijedi i u obratnom smjeru. Naime, jedan (palestinski) proizvođač iz Betlehema nije nikako htio na boce svog vina staviti oznaku kako ono dolazi iz Izraela. Njemačka carina nije puštala robu preko granice sve dok Nowotsch onda sam nije na svaku bocu stavio natpis "Vino iz Izraela".