Gospodine predsjedniče, jeste li pročitali knjigu Zdravka Tomca «Tuđmanizam i mesićizam» u kojoj Vas – pojednostavljeno – optužuje za razaranje hrvatskoga nacionalnog ponosa?

«Nisam. Ja ne slušam što gospodin Zdravko Tomac govori. Ja sam pročitao njegovu knjigu ‹Kako sam tražio crvenu nit›. Pošto je ta crvena nit jako pocrnila, ne interesira me više.»

Kujete li već planove za vrijeme nakon isteka predsjedničkog mandata?

«Formalno ću nakon ovog mandata otići u mirovinu. Ali političari praktično nikada ne miruju. Kad se jednom zarazite virusom politike, vi se toga nikad ne možete riješiti.»

Privlači li Vas pomisao iz medijskih nagađanja o tome kako biste upravo Vi mogli biti budući visoki međunarodni predstavnik u BiH?

«To je krivo protumačeno. Ja, naime, dobro poznajem regiju, područje čitave bivše Jugoslavije, ja znam povijest cijelog tog prostora i mislim da ga dobro poznajem. Poznajem današnje stanje u regiji, poznajem ono stanje koje je bilo za vrijeme Jugoslavije i poslije njezina raspada. I upravo zato što su mi mnoge činjenice poznate, što su mi poznati i strateški pravci tog čitavog prostora, ako nekoga to bude interesiralo, ja uvijek mogu iznijeti svoje mišljenje. To, međutim, ne znači da ja želim biti Visoki predstavnik. Ako nekoga interesira moje mišljenje, ja ću mu uvijek vrlo rado izaći ususret svojim stavom o nekom pitanju.»

Zvuči kao da bi Vas taj posao ipak zanimao.

«U tom smislu – da. Da nekom pomognem da se neko otvoreno pitanje razriješi lakše i bezbolnije.»