Kišica sipi po pisti dok se okupljamo na vojnom aerodromu u Stuttgartu. Dva su i trideset ujutro. Vrijeme je za polijetanje.

Dvomotorni, inače putnički vojni turboprop zrakoplov De Havilland DHC‑8 već je spreman za ukrcaj. Letimo prema Sirtu u Libiji. Godine 2015. tzv. Islamska država (IS) pretvorila je taj obalni grad u svoje najveće uporište izvan Iraka i Sirije. Tek nakon višemjesečnih, žestokih borbi grad su oslobodile libijske snage uz zračnu potporu SAD-a. No to nije bila posljednja bitka za Sirtu, jer je zemlja već tonula u građanski rat.

Vježba ujedinjenja Libije

Nakon više godina sukoba, suparničke frakcije u Libiji su se 2020. dogovorile o prekidu vatre. Ipak, zemlja bogata naftom i dalje je od 2014. de facto podijeljena.

Zapad Libije kontrolira Vlada nacionalnog jedinstva, međunarodno priznata privremena vlada sa sjedištem u Tripoliju, na čijem je čelu premijer Abdul Hamid Dbeibah. Istokom zemlje upravlja Vlada nacionalne stabilnosti sa sjedištem u Tobruku pod vodstvom Osame Hammada, uz potporu Libijske nacionalne vojske generala Khalife Haftara.

Ovog je tjedna u Sirti započela vojna vježba pod vodstvom SAD-a pod nazivom Flintlock 2026. (prev: puška kremenjača). U njoj sudjeluje oko 30 zemalja iz Europe i Afrike. Vježba se u toj regiji održava od 2005., ali prvi put ove godine u njoj sudjeluju i libijske snage. Libija je, uz Obalu Bjelokosti, čak jedan od domaćina.

Ponovno smo u našem zrakoplovu. General‑potpukovnik John W. Brennan sjedi u prvom redu. Zamjenik zapovjednika Zapovjedništva SAD‑a za Afriku na putu je u Sirtu kako bi otvorio vježbu. U razgovoru više puta ističe koliko je izvanredno to što Flintlock 2026. okuplja libijske snage s istoka i zapada zemlje. „Libijski narod zaslužuje ujedinjene sigurnosne snage koje će štititi zemlju i njezine interese“, kaže Brennan. „Sigurnost donosi prosperitet.“

Zašto je to važno za SAD?

U sljedećim se satima stalno naglašava da vojnici s obje strane tijekom vježbe 2026. treniraju rame uz rame i nose iste odore, unatoč podjeli zemlje.

Zašto se SAD angažira? Brennan suho odgovara: „Libija je ključno područje za južno susjedstvo NATO‑a.“

Zapadne obavještajne službe zabrinute su zbog aktivnosti terorističkih skupina poput IS‑a i Al‑Qaide u regiji. Čini se da njihovi ogranci jačaju u zapadnoj Africi: napadaju vojne ciljeve i civile te otimaju ljude. I Washington vjeruje kako bi stabilna Libija mogla pomoći u sprečavanju jačanja tih skupina i njihovih budućih napada izvan Afrike.

Gospodarska sigurnost kao prioritet

No riječ je i o vrlo konkretnim gospodarskim interesima. Naš je cilj snažnije se usredotočiti na to „gdje se preklapaju sigurnosni i gospodarski interesi SAD-a“, kaže jedan dužnosnik DW‑u. To je u skladu s američkom Nacionalnom strategijom sigurnosti koja gospodarsku sigurnost definira kao jedan od prioriteta, uključujući pristup kritičnim mineralima. Trumpova vlada doista nastoji osigurati pristup resursima u regiji, ali to vrijedi i za druge aktere.

I Rusiju vrlo zanimaju libijske rezerve nafte i zlata. Ruski plaćenici Wagnerove skupine, koji se sada nazivaju „Africa Corps“, prisutni su u zemlji od 2019. Podupiru generala Khalifu Haftara na istoku te isporučuju oružje i opremu. Kina se u svojoj afričkoj strategiji više usredotočuje na dugoročno osiguravanje pristupa kritičnim mineralima, primjerice kupnjom značajnih rudarskih pogona.

Ulog je sudbina cijele regije

Nakon pet sati leta napokon stižemo u Sirtu. Naizgled beskonačna kolona terenskih vozila vozi nas do poligona za vježbu. Svakih nekoliko stotina metara uz rutu vidimo vojnike, policiju i oklopna vozila.

Scenarij vježbe je jednostavan: teroristi su oteli skupinu izbjeglica i drže ih kao taoce. Libijske i američke specijalne postrojbe moraju osloboditi taoce i ukloniti terorističku prijetnju – zadatak koji brzo izvršavaju pred očima generala i drugih visokih uzvanika. Među njima je i talijanski veleposlanik u Libiji.

„Za Italiju, Europu i SAD ujedinjena Libija moći će donijeti stabilnost cijeloj regiji“, kaže Gianluca Alberini. Što bi on rekao onima koji sumnjaju da suparničke frakcije u Libiji doista teže ujedinjenju zemlje? Alberini priznaje da je to „proces" koji traje, ali smatra „presudnim čimbenikom" veći angažman SAD-a u regiji.

Poticaji za ponovno ujedinjenje

Još prije dvije godine se činila nezamislivom takva zajednička vojna vježba, s novim zajedničkim operativnim središtem za sve libijske oružane snage. Danas u Sirti vojni zapovjednici suparničkih frakcija drže govore u kojima put prema ujedinjenju opisuju kao „ne izbor, nego nužnost".

Brennan kaže da razmjeri potencijala za gospodarska ulaganja „predstavljaju poticaj za ujedinjenje“ suparničkih skupina u Libiji. S tim se slažu i drugi sugovornici DW‑a u Sirti. Neki ističu da bi ujedinjenje libijske vojske u jedinstvenu oružanu silu moglo i marginalizirati ruski utjecaj.

Rusija pojačava angažman

Nakon vojnih udara u Maliju, Burkini Faso i Nigeru zapadne su snage protjerane iz Sahela. Umjesto njih, tamošnji vlastodršci primili su ruske plaćenike. Ni SAD ni Europljani ne žele da se takav scenarij ponovi u drugim zemljama.

Od 2024. Rusija je udvostručila svoju vojnu prisutnost u zapadnoj Africi. I u Libiji bi Kremlj očito želio ojačati svoj utjecaj. Godine 2024. ponovno je otvoreno veleposlanstvo u Tripoliju, a prema izvješćima Rusija sada koristi i napuštenu vojnu bazu blizu granice s Čadom i Sudanom.

„Zabrinjava nas značajna vojna prisutnost Rusije u Libiji, dakle na južnom krilu NATO-a", kaže i britanski veleposlanik Martin Reynolds u Sirti. „Voljeli bismo vidjeti vladu s kojom možemo blisko surađivati“, vladu „koja nema potrebu uključivati strane sile na način na koji se to sada događa“.

(Novinari koji su putovali u Libiju bili su uključeni u pratnju američke vojske.)