Višemjesečno natezanje oko toga tko će koga preuzeti: div Volkswagen elitnog patuljka Porshcea ili obratno konačno je riješeno: Volkswagen i Porsche će fuzionirati a proizvođač sportskih automobila iz Stuttgarta postat će samo jedna u nizu marki diva iz Wolfsburga. No, kako drže analitičari, od ove fuzije bi svi trebali imati koristi: Volkswagen se približava cilju a to je svrgnuti Toyotu s trona najveće svjetske automobilske tvrtke a Porsche dobija financisku sigurnost. Bilo kako bilo dinastija Porsche će i dalje žariti i paliti Volkswagenom jer i dalje posjeduju preko 50 posto dionica.

Na početku priče je On, legendarni Ferdinand Porsche. Nakon što je neko vrijeme radio za druge, 1930. osniva vlastiti inženjerski ured iz kojeg će kasnije nastati tvrtka Porsche. To su bila vremena nacističke Njemačke koji su Porschea zadužili da stvori "narodno vozilo" - Volkswagen, ali i da izradi planove tvornice koja će proizvoditi to vozilo i koja je sagrađena praktično na livadi. Kasnije će taj grad dobiti primjereno germansko ime - Vučja tvrđava, Wolfsburg.

Smjena generacija

Došao je rat - i prošao. Tvornica je uvelike uništila, jer nije proizvodila Bube, nego vozila za vojsku. A 1951. umire i Ferdinand Porsche. Njegova tvrtka se dijeli, na sina Ferrya i kćer Louise. Louise je udana za čovjeka koji je za vrijeme rata upravljao pogonom Volkswagena i koji se zvao Anton Piëch. Sve do današnjih dana obitelji Porsche i Piëch su jedini vlasnici dionica s pravom glasa tvrtke Porsche AG.

Ferdinand Piëch dolazi na pozornicu

Ferdinand Piëch dolazi na pozornicu

1938. je na svijet došao Ferdinand Piëch kao sina Antona i Louise Piëch rođ. Porsche.

I on je krenuo djedovim putem i kao mladi inženjer počeo je karijeru u obiteljskoj tvrtki, Porsche. Tamo je dospio do tehničkog direktora, ali mu se već onda prigovaralo da ne teži nikakvim kompromisima dok upravlja ljudima i da najradije sluša - samo sebe. To je kritika koja će ga pratiti čitavog života. "Ne mislim da ne mogu komunicirati s drugima. Ali ima ljudi sa kojima niti ne želim komunicirati. I onda se oni žale na moj nedostatak komunikacija" - riječi su Ferdinanda Piëcha.

Početkom sedamdesetih, tvrtka Porsche postaje dioničko društvo. Tada Ferdinand napušta obiteljsku tvrtku koja je odlučila da na čelu uprave Porsche AG uvijek bude čovjek koji ne pripada niti obitelji Porsche niti Piëch. Zato odlazi u tvrtku koju je njegov otac vodio za vrijeme rata, u Volkswagen. Bez obzira na njegovo glasovito ime i porijeklo, nitko ne osporava njegov izuzetan tehnički talent. Zato razmjerno brzo, 1988. dolazi na čelo Audija, jednog od dijelova Volkswagena i upravi Volkswagena može pokazati sjajne poslovne rezultate.

Svako mišljenje je dobro - ako je moje

Pet godina kasnije se onda uspeo još jednu, posljednju ljestvicu u Volkswagenu: postaje predsjednikom uprave najvećeg proizvođača automobila u Europi. To su bila vremena vrtoglave ekspanzije Volkswagena: Seat, Škoda, Bugatti... Kritičari su mu prigovarali kako je već i kod Audija pokazao kako je sjajan inženjer, ali da je kao menadžer sklon zalogajima koje ne može progutati. Ali Piëchu se malo tko usuđuje proturječiti: 2002. odstupa sa mjesta predsjednika uprave, ali samo da sjedne na položaj predsjednika nadzornog odbora. Tko ima riječ u Volkswagenu, tu i dalje nema sumnje. Jer Ferdinand Piëch se ne boji sukoba: "Kada ste u ratu, vremenom je sve manje toga oko čega se borite. Ali uvijek ima pobjednika i poraženih. A ja imam namjeru biti pobjednik."

Piëch i Porsche

Piëch i Porsche

Jednom nogom visoko u Volkswagenu, Ferdinand Piëch drugom nogom ostaje i u obiteljskoj tvrtki Porsche. Sve do ožujka 2008. i tamo sjedi u nadzornom odboru.

A što je još važnije - njemu osobno pripada 13% dionica s pravom glasa Porschea.

Najvažniji i najviši zaposlenik Porschea je Wendelin Wiedeking - koji, kako nalaže dogovor, nije rodbinski vezan s nekim klanom obitelji. Iako se prilikom njegovog imenovanja koncem osamdesetih nagađalo kako je "taj inženjer" tek "prijelazno rješenje", veoma brzo je pokazao da itekako zna upravljati poduzećem. Početkom devedesetih je Porsche bio pred bankrotom: mnogi drugi proizvođači su nudili sportska vozila, Porsche je lutao sa modelima koji nisu osobito privlačili kupce. Kvaliteta je postajala sve lošija i na taj način se teško moglo privlačiti imućne kupce. Ali u nevjerojatno kratkom roku, Wiedeking je pretvorio Porsche u najunosnijeg proizvođača automobila na svijetu. Već i to je priča za sebe, ali i Wiedeking je kraljevski nagrađen: samo 2008. je u platnoj vrećici našao gotovo 80 milijuna eura i stekao čast najbolje plaćenog menadžera Europe.

Wiedeking: univerzalni talent

Nije zarađivao samo Wiedeking, nego je njegov honorar bila posljedica zarade Porschea AG. Sada nećemo o svim složenim poslovima tvrtke Porsche AG, ali su svi ti poslovi ubrzo donosili više dobiti nego što je Porsche ostvarivao prometa sa svojim automobilima. Neki su govorili kako je Porsche zapravo "investicijski fond koji proizvodi i automobile". Ali se već tada vidio i smjer, kamo su vodile te investicije: prema Volkswagenu. To je rekao i Wiedeking: "Na kraju krajeva, želimo preuzeti dionice VW po stabilnoj vrijednosti. To je jednini cilj kojeg slijedimo, a ne da gomilamo milijarde."

Dva obiteljska klana

I bratić Ferdinanda Piëcha, Wolfgang Porsche ima 13% takvih dionica. On je najmlađi od četvero djece Ferry Porschea, koji je od očevog inženjerskog ureda stvorio tvornicu legendarnih sportskih automobila. Kao tatin sin je već rano dobio položaj člana nadzornog odbora Porschea, a od 2007. njemu i predsjedava. Povrh toga ima još jednu važnu ulogu: glasnogovornika klana Porsche - osobito kada se opet mora svađati s klanom Piëch.

Borba za Volkswagen

Borba za Volkswagen

Ali u ovoj obiteljskoj predstavi koja je dostigla svoj vrhunac u borbi za Volkswagen je teško razlučiti, tko je doista na kojoj strani.

Ključni sastanak nadzornog odbora Porschea 3. travnja 2008. je doista završila burno: Prvi čovjek Volkswagena, Ferdinand Piëch je demonstrativno napustio svoj položaj u tom tijelu koje je upravo odlučilo da krene u preuzimanje njegovog Volkswagena. Ali i on sam se svesrdno zalagao da Porsche krene u osvajanje Volkswagena. Prvo je preuzeo 18% VW da bi krajem 2006. to već bilo 27%. Što se događalo na toj sjednici i zašto je Piëch bio nezadovoljan kada je Porsche odlučio samo dosljedno nastaviti sa preuzimanjem Volkswagena - znaju samo oni koji su bili prisutni.

David protiv Golijata

A iako je Wiedeking tek zaposlenik vlasnika koji je sigurno morao odobriti takav golem zahvat, mnogi ga smatraju arhitektom tog vratolomnog poduhvata preuzimanja. Jer Porsche ostvaruje promet od oko 7,4 milijardi eura, promet Volkswagena je oko 150 milijardi. Ako se pogleda broj zaposlenih, onda je to tek bila borba Davida protiv Golijata - uloga u kojoj se Porsche, riječi su Wiedekinga; "dobro snalazi". Porsche AG je doista postao najveći vlasnik Volkswagena sa gotovo 51% njegovih dionica - ali postoji problem: država, odnosno pokrajina Donja Saska.

Naslijeđe državnog koncerna

Naslijeđe državnog koncerna

Volkswagen je osnovao nacistički režim, ali je i nakon rata on ostao državni koncern.

Tek šezdesetih je počela njegova privatizacija, ali je tom prigodom donesen poseban zakon po kojem pokrajina Donja Saska zadržava 20% dionica - i ostaje joj pravo veta na sve odluke koncerna. Drugim riječima, pokrajina ima veće ovlasti od Porschea, makar Porsche ima mnogo više dionica od Donje Saske. Naravno da se Porsche požalio Europskom sudu koji je odlučio kako taj zakon ne može vrijediti. Ali i Berlin je uporan da zaštiti utjecaj države na Volkswagen - i dok se ne riješi ta zavrzlama, Porsche AG ne može odlučivati u Volkswagenu, ako se sa tim odlukama ne slaže i pokrajina Donja Saska.

Drama se bliži vrhuncu

Planove Porschea je pomutila i financijska kriza. Jer on je oko 10 milijardi eura za preuzimanje Volkswagen dobio od banaka i hitno mu je potreban novac. A novca u krizi - nema.

Tako je došlo da je predsjednik nadzornog odbora Volkswagena, Ferdinand Piëch sada dobio priliku da uzvrati udarac: u svibnju 2009. su se i klan Piëch i klan Porsche složili da Porsche postane dio Volkswagena. Oni osobno su namireni: preko dionica u Porscheu, sada su postali veliki dioničari Volkswagena. Ali kako se ovaj sukob pretvorio u sukob Piëcha protiv Wiedekinga - bilo je očito, tko tu ima slabije karte.

Da li je to kraj priče?

Da li je to kraj priče?

Malo je vjerojatno da je to kraj. Uprave Volkswagena i Porschea se moraju dogovoriti oko čitavog niza detalja.

Jasno je da će se glavne odluke donositi u Wolfsburgu, ali je veliko pitanje, koji su poslovni ciljevi koje Volkswagen očekuje od Porschea. Sva dosadašnja iskustva kod fuzija su pokazala kako fuzije samo zbog fuzije - nikad ne ispunjavaju ono čemu su se investitori nadali. Udio na tržištu u pravilu opada da bi u konačnici ostala kod "stare" vrijednosti primarne marke, a dobit se topi.

Sa druge strane, Porsche nije krenuo na Volkswagen samo iz pohlepe i želje za dobiti. Ono što je stručnjake Porschea najviše zanimalo je bila tvornica znanja i novih tehnologija Volkswagena. Investicije u automobilskom sektoru su ionako goleme, a kada se ionako sprema potpuno nova tehnologija pogona - bio to hibrid, vodik ili što god drugo - čak niti jedan Porsche nije mogao biti siguran da može sam ponovno otkrivati kotač.

Autor: A. Becker / A. Šubić

Odg. ur.: S. Matić