1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Vremeplov na rubu Moldavije

Alexandra Scherle / A. Šubić31. ožujka 2014

I najistočnija pokrajina Moldavije je već odavno proglasila "samostalnost" i mnogi se tamo žele priključiti Rusiji. Posjetiteljima u toj zemlji se može činiti da su se vratili u doba SSSR-a.

Tiraspol
Foto: DW/A. Scherle

Već s nazivom pokrajine koja se proteže po granici Moldavije prema Ukrajini ima problema: Moldavci će za nju reći da je to Transnistrija, Rusi pak da je to Pridnjestrovlje jer se i proteže kroz istočnu obalu rijeke Dnjestra.

Ipak, u glavnom gradu pokrajine Tiraspolu dominira zajednička "slavna" prošlost u Sovjetskom Savezu. U središtu grada je kao spomenik izložen sovjetski tenk koji ima mnogo posjetitelja. Jedan mališan se pentra po postolju i od tamo promatra redove betonskih zgrada koje krase centar grada. Ta perspektiva je za tog mališana očito nešto posebno i jedva da obraća pažnju na baku koja ga preklinje da siđe.

Tenk vole i mladi: rado se fotografiraju pod njegovom topovskom cijevi, a neposredno pored tenka su i pozlaćene kupole ruske pravoslavne crkve. Ali čak i viši od tornja crkve se čini spomenik Lenjinu koji seže u plavo proljetno nebo pred parlamentom države koju ovdje zovu Pridnjestrovska Moldavska Republika. Zapravo, gotovo da nema zemlje koja ju je priznala i zapravo ne postoji prema međunarodnom pravu. I sam parlament se čini kako više ne bi trebao postojati: službeni mu je naziv "Vrhovni sovjet", baš kao u staro doba.

I arhitektonski nije teško doći do zaključka kako je to 'Vrhovni sovjet', parlament samoproglašene republike 'Pridnjestrovlja'Foto: DW/A. Scherle

Jer taj dio Moldavije se još 1992. odcijepio od te države uz izdašnu pomoć Rusije. Ruski vojnici su još uvijek u tom području, a 2006. se oko 97% građana Transnistrije na referendumu izjasnilo za priključenje Rusiji. "Mali problem" jest što ta regija ne graniči s Rusijom nego još uvijek s Ukrajinom. Ali to nije spriječilo "predsjednika sovjeta" te regije da nedavno otputuje u Moskvu i izrazi želju da i njih, poput Krima, pripoje Rusiji.

"Pogledajte Jugoslaviju"

"Mi Slaveni trebamo živjeti među Slavenima, a Rusija je na pravom putu!" misli jedan muškarac prosijedih brkova koji se upravo zatekao na buvljaku u Tiraspolu. U pozadini jedan slijepac svira na harmonici, a stariji ljudi nude robu na prodaju. Ima svega, od znački i znamenja socijalističkog doba pa do rabljenih cipela i vodovodnih cijevi iz nečije kupaonice.

Brkajlija nam odgovara na ruskom, jer je za više od 60% od pola milijuna stanovnika Transnistrije materinji jezik ruski. On naravno razumije i moldavski - zapravo inačica rumunjskog. Konačno, on je u glavnom gradu Moldavije svojedobno studirao strojarstvo, ali taj jezik više ne želi govoriti.

I na buvljaku sve odiše duhom starog doba, pomješano s neimaštinom tog krajaFoto: DW/A. Scherle

On osobno protiv Moldavije nema ništa, niti misli da je ta zemlja kriva za sve nevolje. Za njega, potpuno je jasno tko je kriv i čija je to zavjera: Amerikanaca. "Pogledajte Jugoslaviju. I to je prije bio raj na zemlji, ali su je Amerikanci pretvorili u pakao. To su sad napravili i s Ukrajinom i to će se dogoditi i sa Moldavijom!"

"Rusi će nas čuvati"

Jedna učiteljica matematike se nada da "neće biti kaosa kao u Ukrajini", a sigurna je da će se za to pobrinuti i ruski vojnici koji su u njenoj zemlji. I ona bi smjesta prihvatila priključenje Rusiji. A što misli o novoj vladi u Kijevu? "To su fašisti!", tvrdi učiteljica baš kao i ruski predsjednik Putin i ruski mediji.

Uglavnom se tamo i gleda ruska televizija, a ne vjeruje da će biti rata u Transnistriji. "Jedinice iz Rusije dobro čuvaju naše granice", tvrdi učiteljica. Ovog mjeseca su održane i vojne vježbe sa još više vojnika iz Rusije, ali to je prije umiruje nego što je brine.

I jednu stariju ženu koja na suncu čita knjigu pitamo, što misli o priključenju Transnistrije - ili kako oni uporno govore; Pridnjestrovlja, Rusiji. Ona uplašeno diže glavu i dobro gleda lijevo i desno prije nego što nam odgovara: "Ja sam Ukrajinka! Što mislite, što ja mislim o priključenju Transnistrije Rusiji?" Nipošto ne želi da je fotografiramo, a ne želi niti odati svoje ime. Jer, nikad se ne zna što se može dogoditi s onima koji drugačije misle.

Mladi prije svega pitaju: 'a od čega da živimo u ovom muzeju?' Posla jedva da ima, a plaće su male.Foto: DW/A. Scherle

Kako preživjeti u muzeju?

Na Zapadu se o ovoj pokrajini često može čuti šala kako je to "etno-selo Sovjetskog Saveza". Ipak, i tu se vrijeme mijenja. Trenutno se čini kako je više razdoblja nekako poslagano jedno pored drugih. Za mir u Transnistriji se brine KGB, tajna služba kako se zvala i u Sovjetskom Savezu, a svugdje je prepuno socijalističkih simbola. Crvenih zastava, srpova sa čekićem i spomenika herojima socijalizma... U svom tom ozračju od kojeg će zaigrati srce svakog nostalgičara starih sovjetskih vremena su ipak i plakati sa reklamama za novi mobitel ili beba koja reklamira kliniku za umjetnu oplodnju.

Mladi ne znaju što bi započeli s tim simbolima starog doba, niti zašto bi ostali živjeti u svojoj domovini. Jedna mlada plavuša nam objašnjava kako će vjerojatno otići iz Transnistrije u Moldaviju na studij: "Tamo je obrazovni sustav na europskoj razini", tvrdi djevojka.

I jedan mladić u trenirci nam, ne na ruskom nego na moldavskom objašnjava kako nema ništa protiv Moldavije, ali kako se sve svodi na to, gdje se bolje živi: "Kad bi standard u Moldaviji bio kao onaj u Rusiji, onda bi i Rusi željeli tamo živjeti." On je pak već radio na jednom gradilištu u Rusiji i tvrdi da je odlično zaradio. A zna i kako Rusija već sad gospodarski pomaže Transnistriju. Benzin je jeftiniji nego u Moldaviji, a njegova žena nam objašnjava kako će i ljudima na Krimu sada biti bolje u Rusiji: "Dobit će bolje mirovine nego što su do sad dobivali."

Na kraju ga ipak pitamo, zašto stalno razmišlja o Rusiji, a ne o Europskoj uniji? Mladić sliježe ramenima i priznaje: "Valjda zato jer nikad nisam niti bio u Europi. Zapravo niti ne znam, kako je tamo."

Karta Moldavije s ucrtanim područjem Transnistrije (na engleskom).Foto: DW