Središnja banka Njemačke, Bundesbank je mjesto gdje se godinama slušalo isto: treba biti oprezan u sklapanju novih tarifnih sporazuma, jer ako se zaposlenima previše povećaju plaće, to će onda značiti da će i novca odjednom biti više u opticaju pa će tako postati manje vrijedan. Drugim riječima, tvrdoglavost sindikalaca i eventualna velikodušnost poslodavaca će voditi samo u inflaciju u kojoj će svi izgubiti.

Ali ovaj put, iz njemačke emisione banke se čuju posve drugi tonovi. Stopa inflacije i u zoni eura i u čitavoj Europskoj uniji je izuzetno niska tako da se ekonomisti već boje druge, možda još veće pošasti od inflacije: deflacije. Čak i na benzinskim postajama još jedva da rastu cijene jer se niti ne troši. Deflacija zapravo znači da novcu raste vrijednost čak i bez ikakvog rada i to je prava katastrofa za svako nacionalno gospodarstvo.

Povrh toga, u okvirima zajedničke europske valute čak niti Njemačka više nema instrumenata gdje bi se njena valuta "prilagodila" po jednostavnim načelima ponude i potražnje. Ali za razliku od Grčke koju je zapravo isti problem doveo u teške nevolje, mišljenje Savezne banke jest da je ovako najbolje rješenje da Nijemci budu malo ambiciozniji u zahtjevima za povišicom.

I skromnost može biti opasna za stabilnost

Tako glavni ekonomist Savezne banke Jens Ulbricht za list Der Spiegel priznaje kako su tarifni sporazumi sindikata s poslodavcima godinama bili u znaku "veoma odgovorne suzdržanosti od većih povišica". Ali tako ispada da je i razvoj plaća zaposlenima, "obzirom na dobru konjunkturu, nisku nezaposlenost i povoljne perspektive ispao i više nego umjeren."

Zato, opet u interesu stabilnosti valute, najbolje je da se zaposlenima isplate veće plaće. Tako će više trošiti, bit će više novca u opticaju i inflacija će se vratiti na poželjnu razinu od oko 2%. Jer i realne plaće zaposlenih u Njemačkoj već godinama padaju ili su, u najboljem slučaju "pokrivene" inflacijom.

Zapravo su i sindakalisti i poslodavci, i bez preporuke njemačke središnje banke, već počeli sklapati sporazume sa "ozbiljnim" povišicama. U tarifnim sporazumima sklopljenim u ovoj godini su dogovorene povišice od 3,1%. Obzirom na inflaciju koja je samo oko 1,1% to znači realno povećanje prihoda za 2% - što je najviše od 1999. godine. Dosadašnjim sporazumima je obuhvaćeno oko 16,5 milijuna zaposlenih, a u nekim sektorima su povišice još i veće. Tako je u sektoru kemijske industrije dogovoren porast plaća od 3,7%, u javnom sektoru države i općina 3,4%.

A onda je tu i "minimalac"...

Treba podsjetiti i na nedavnu odluku o uvođenju minimalnih nadnica u Njemačkoj i tu su već "pukli" pregovori u nekim sektorima gdje su poslodavci tražili odgodu primjene tih novih granica, koliko najmanje smiju dobivati zaposleni na sat. Na primjer, u sektoru ugostiteljstva su tražili odgodu za djelatnike na prostoru bivše Istočne Njemačke jer tvrde kako će tako doći do nužnog zatvaranja nekih ugostiteljskih objekata. Sindikat taj zahtjev nije prihvatio i od slijedeće godine će i ti zaposleni dobiti doista ozbiljnu povišicu.

I Reinhard Bispinck, direktor odjela za pitanje tarifnih sporazuma Instituta za ekonomske i socijalne znanosti WSI zaklade Hansa Böcklera ističe kako su nadnice u prosjeku doista porasle za oko 2% i kako se takvo povećanje još nije vidjelo u ovom stoljeću. "Dobra konjunktura se sad primjećuje i kod plaća, a to zapravo i trebamo za stabilnost domaćeg tržišta", smatra Bispinck. Doduše, posljednje tako velike povišice su bile dogovorene 1999. prije prve, takozvane dot.com krize u informatičkom sektoru gdje su vrijednosti bile napuhane daleko iznad njihovih realnih vrijednosti.