Sukob između ministra vanjskih poslova Johanna Wadephula i kancelara Friedricha Merza sve je izraženiji. „Sirijske izbjeglice koje trenutno žive u Njemačkoj ne bi se mogle vratiti u domovinu u kratkom roku…Ovdje zaista rijetko tko može dostojanstveno živjeti“, rekao je Wadephul prilikom nedavnog posjeta predgrađu Damaska, teško pogođenom građanskim ratom.

Na sastanku predsjedniütva CDU-a rekao je kako Damask izgleda kao Njemačka 1945. Neki od stranačkih kolega su reagirali zaprepašteno a govori se i o prvim pozivima na ostavku.

Nasuprot tome, kancelar je izjavio: „Građanski rat u Siriji je završen. Više ne postoje nikakvi razlozi za azil u Njemačkoj i zato možemo započeti s vraćanjem izbjeglica“, rekao je Merz upravo u Wadephulovu rodnom gradu Husumu na obali Sjevernog mora.

To je zvučalo kao ukor stranačkom kolegi iz vladajuće Kršćansko-demokratske unije (CDU), iako se Merz vidno trudio ublažiti sukob s ministrom. Wadephul je, kako je rekao, posjetio posebno teško uništen dio Damaska. Kritike su išle u smjeru: eto, emocije su ga svladale.

Glasnogovornik vlade Stefan Kornelius dodatno je pokušao ublažiti sukob: „Naravno da kancelar stoji iza svog ministra vanjskih poslova."

Strah od Alternative za Njemačku

U međuvremenu se stvorio suprotan dojam. Danima su se javljali kritičari iz redova CDU-a i CSU-a, među njima i ministar unutarnjih poslova Alexander Dobrindt iz CSU-a, sestrinske stranke CDU-a u Bavarskoj. Dobrindt smatra da ne postoji osnova za protivljenje vraćanju izbjeglica u Siriju. Jürgen Krings, zamjenik predsjednika zastupničkog kluba Unije CDU/CSU u Bundestagu, rekao je za magazin „Stern“: „Završetkom građanskog rata u Siriji nema više osnove za zaštitu izbjeglica. Zbog toga se uskoro moraju ukinuti dosadašnje humanitarne dozvole boravka.“

Predsjednici CDU-a iz Saske-Anhalta i Baden-Württemberga iznijeli su slična stajališta i zatražili brzo vraćanje sirijskih izbjeglica. Njihova odlučnost da se suprotstave ministru vanjskih poslova ima i političku pozadinu: u njihovim saveznim pokrajinama iduće se godine održavaju izbori.

CDU je pod pritiskom Alternative za Njemačku (AfD), koja svojim beskompromisnim stavom prema izbjeglicama bilježi rast podrške njemačkih birača u anketama. U Saskoj-Anhaltu je čak znatno ispred ostalih. Lokalnim CDU-ovim političarima očito nisu odgovarale Wadephulove moralne dileme. Kao potvrdu toga, čelnica AfD-a Alice Weidel optužila je CDU za „odbijanje deportacija“.

„S obzirom na aktualne ankete, u Uniji vlada velika nervoza“, piše Henning Hoff iz Njemačkog društva za vanjsku politiku za DW. „Utjecajni dijelovi stranke smatraju da se dinamika može preokrenuti većom strogoćom u migracijskoj politici i zato ne žele pokazati slabost.“

On upozorava na to da je ne samo „nehumano“, već i „nerealno“ vjerovati da se oko milijun sirijskih izbjeglica, većinom dobro integriranih, može jednostavno poslati natrag. „U Siriji ne postoje uvjeti za to.“

Čak i pravno gledano, trenutno bi se mogao deportirati samo mali broj Sirijaca koji žive u Njemačkoj. No, ta činjenica trenutačno igra malu ulogu u raspravi unutar Unije.

„Prisilna solidarnost“ s Izraelom, „preopterećen“ Bundeswehr

Sirija nije jedina tema zbog koje je Wadephul naišao na kritike u vlastitim redovima. U kolovozu je izjavio da bi angažman u Ukrajini „preopteretio“ Bundeswehr, što je oslabilo Merzovu pregovaračku poziciju dok je bio na putu u Washington na razgovore s predsjednikom SAD-a Donaldom Trumpom.

Zatim se Wadephul usprotivio navodnoj njemačkoj „prisilnoj solidarnosti“ s Izraelom, dok je kancelar branio Izrael od optužbi za genocid. Josef Schuster, predsjednik Središnjeg vijeća Židova u Njemačkoj, nazvao je izraz „prisilna solidarnost“ u listu „Welt“ „vrlo problematičnim i nesretnim“. Političari poput Omida Nouripoura iz Zelenih smatraju da taj izraz relativizira njemački tzv. „državni rezon“ prema Izraelu, odnosno bezuvjetnu podršku njegovoj sigurnosti.

Hoff smatra da se „ministar vanjskih poslova očigledno često izražava spontano i nepromišljeno" – i to o temama koje nisu u njegovoj nadležnosti, poput njemačkog doprinosa „Koaliciji voljnih", uz zabrinutost da bi Bundeswehr bio preopterećen. Manje bi tu bilo više.“

Na kraju je Wadephul izazvao diplomatski incident s Kinom, jednim od najvažnijih trgovinskih partnera Njemačke. Otkazao je put u Peking u posljednjem trenutku, kada je postalo jasno da mu, osim sastanka s kineskim kolegom Wang Yijem, nisu ponuđeni nikakvi drugi susreti. Kineska vlada je reagirala uvrijeđeno.

Podsjećanje na Baerbock i Scholza

Oporba s užitkom koristi unutarnji sukob u demokršćanskoj Uniji. „Čak i u vanjskoj politici, kancelar i CDU moraju se zapitati zašto uopće imaju ministra vanjskih poslova“, rekla je Katharina Dröge, šefica zastupničkog kluba Zelenih u Bundestagu. „Svaki put kad se ministar vanjskih poslova oglasi, njegove stranačke kolege to odmah dovode u pitanje.“

A upravo je nova vlada Unije CDU/CSU i SPD željela da stvari budu bolje nego u prethodnoj vladi kancelara Olafa Scholza iz SPD-a. Posebno su javne svađe trebale prestati, rekao je Merz, misleći i na vanjskopolitički smjer svoje vlade. Između SPD-ovca Scholza i zelene ministrice vanjskih poslova Annalene Baerbock bilo je trzavica – ona je povremeno vodila vanjsku politiku koja se nije slagala s politikom kancelara.

Sada se čini da je to ponovno problem, ovaj put među stranačkim kolegama iz iste stranke CDU. „Ne funkcionira najavljena ‘vanjska politika iz jednog izvora’“, kaže Henning Hoff iz Njemačkog društva za vanjsku politiku. „To je, s jedne strane, posljedica Wadephulove retorike, kojom se zaista zamjerio unutar svoje stranke, a s druge strane i nedovoljno koordiniranog djelovanja u Uredu kancelara, koji je – barem u ovom slučaju – reagirao prekasno.“