Preveliki razredi, orijentiranost na rezultate, snažan pritisak i premalo oduševljenja za učenje: u mnogim raspravama njemački školski sustav se opisuje kao trom.

Klaus Zierer sa Sveučilišta u Augsburgu opisuje obrazovni sustav u Njemačkoj kao „malu mašineriju": djeca se „pune" znanjem, bez obzira na to pričinjava li im to zadovoljstvo ili donosi uspjeh. Sustav se bitnije ne mijenja.

A zapravo bi se lako moglo nešto učiniti. Kao jednu od najvažnijih poluga Zierer navodi studij za prosvjetne radnike. Fakulteti bi se trebali manje oslanjati na stručno znanje, a mnogo više na pedagogiju i suradnju: više timskog rada i više razumijevanja kako učenje zaista funkcionira – umjesto rutine koje su u školskom svakodnevnom životu prvenstveno usmjerene na prenošenje gradiva i ocjenjivanje.

Mladi nastavnici se i dalje obrazuju kao pojedinačni borci, „a u školskom životu nam je potreban timski radi", kaže Zierer.

Nastavnici kao „skauti za talente"

Promjenu načina razmišljanja zahtijeva i Dieter Dohmen, direktor Istraživačkog instituta za obrazovnu i socijalnu ekonomiju (FiBS). Prema njegovim riječima, nastavnici bi trebali više djelovati kao „skauti za talente": prepoznati potencijale, poticati ih i na njima graditi daljnji razvoj – umjesto da samo „odrade gradivo" i bilježe tko može pratiti nastavu. Za vrijeme studija se tome, kaže, posvećuje premalo pažnje.

Dohmen se zalaže za uvođenje dualnih studija za nastavnike, koji bi od prvog dana uključivali praksu – promatranje nastave, asistiranje i zatim refleksiju iskustava na fakultetu.

„Što čini dobrog nastavnika?" i „Kako se vode razgovori s roditeljima?" – takva ključna pitanja, smatra on, morala bi rano i sustavno postati dio svakodnevice budućih prosvjetnih radnika. Na taj način bi studenti već u ranoj fazi mogli prepoznati je li ovo zanimanje za njih ili nije.

Prvi pokušaji dualnih modela već postoje, kaže Dohmen. Međutim, oni često služe samo tome da studenti popunjavaju rupe u rasporedu kada nema dovoljno nastavnika. A to, naglašava, nije svrha cijele ideje. Uz to, iz politike dolazi malo volje za suštinske promjene. Raspravu, prema njegovim riječima, vode ljudi koji su dobro prošli kroz stari sustav i zato vjeruju da on i danas funkcionira.

Više fokusa na ljude, manje na tehnokraciju

U Bavarskoj je prošle godine predstavljen izvještaj o reformi obrazovanja nastavnika. Ipak, on ne pogađa suštinu problema, smatra Klaus Zierer sa Sveučilišta u Augsburgu. U dokumentu se snažno inzistira na određenim ključnim kompetencijama nastavnika, poput pravilnog davanja povratnih informacija, vođenja razreda ili rada na ploči. To je, kaže, vrlo tehnički pristup.

Ono što nedostaje je pogled na čovjeka. Obrazovanje je odnos – „u svojoj suštini, to je interakcija između ljudi".

Gimnazijski profesor Oliver Kunkel iz Schweinfurta kaže da ga tromost sustava često zbunjuje, i to i iz perspektive oca. Njegova djeca su se tijekom 13 godina školovanja rijetko vraćala kući „na neki način inspirirana". Inovacije, kaže on, nisu na rasporedu. Umjesto radosti i želje za eksperimentiranjem, dominiraju pritisak zbog ocjena i stres.

Kunkel u svojoj nastavi isprobava drugačije puteve: s učenicima izlazi u prirodu, provodi vježbe pažnje i realizira projekte izvan škole. Nastavno gradivo se drugačije ukorjenjuje u mozgu kada se poveže s nečim čulnim ili s emocijom. Svijet se, smatra on, ne bi trebao razbijati na školske predmete i nastavne planove, već se shvaćati kao umreženi sustav.

U tu svrhu Kunkel je u okviru Bavarske udruge roditelja pokrenuo takozvane FutureLabs – koncept koji eksperimentira s učenjem prilagođenim radu mozga, nudi projekte za učenike i studente i umrežava se sa znanstvenicima širom svijeta.

Učenje može biti zabavno – i tada se više toga zadrži u pamećenju. Kunkel se nada da će se ovakav pogled na nastavu proširiti, ne kao pojedinačni projekt, već kao dio promijenjenog sustava.

Kako se u Njemačkoj postaje prosvjetni radnik

U Njemačkoj je obrazovanje u nadležnosti saveznih pokrajina kojih ima 16 i koje samostalno uređuju školski sustav i obrazovanje prosvjetnih radnika. Savezna država, preko Ministarstva obrazovanja i znanosti, ima koordinacijsku i razvojnu ulogu, ali ne donosi obvezujuće propise za škole.

Obrazovanje prosvjetnih radnika je strogo reguliran proces koji obično traje između šest i sedam godina. Za razliku od mnogih drugih zemalja, obvezno je studiranje i predavanje dva predmeta.

Studij je od samog početka usmjeren na tip škole u kojoj budući prosvjetni radnik želi raditi – na primjer na osnovnu školu, gimnaziju, stručnu školu ili područje specijalne pedagogije.

Studij, koji traje deset semestara, završava stjecanjem zvanja Master of Education. Nakon toga slijedi najzahtjevniji dio – praktična pedagoška obuka koja traje od 18 do 24 mjeseca. Paralelno s radom u učionici, kandidati pohađaju pedagoške seminare na kojima analiziraju svoje satove i usavršavaju metodiku nastave. Tijekom ovog razdoblja primaju plaću, a obrazovanje se završava polaganjem stručnog ispita.

Većina prosvjetnih radnika u Njemačkoj ima status državnih službenika, što im donosi veliku sigurnost zaposlenja, kao i određene privilegije i olakšice.