Imanje Michela Dautona nalazi se neposredno kod Sable-sur-Sarthea, rodnog mjesta Francoisa Fillona. On je ovdje bio gradonačelnik od 1983. do 2001. i odavde je započeo svoj nagli politički uspon. Na rubu tog gradića je nekoliko većih tvrtki koje se uglavnom bave preradom hrane. A iza njih se širi prostrana nizina sve do rijeke Loire.

Dauton uzgaja jabuke za proizvodnju jabučnog vina, a na njegovim livadama pasu rasna goveda. „Ovdje je poljoprivreda raznovrsna", kaže ovaj seljak, koji je ranije bio glasnogovornik mjesne poljoprivredne udruge. Uz rub ceste prostiru se tradicionalna sela, tu se nalaze ona prava ruralna područja koja su oduvijek imala veliku težinu u francuskoj politici. 

Fillon je „jedan od nas"

"François Fillon je ovdje uvijek svakoga pristojno pozdravio i zanimao se za naše probleme", priča Michel Dauton. On ističe da je to vrlo važno za seljake koji pate zbog sve nižih cijena koje su nakupci spremni platiti. „Mi trebamo Europu koja će nas bolje štititi", zahtijeva ovaj poljoprivrednik i dodaje da je Fillon kandidat s najjačom povezanošću sa selom. „Ono što mi trebamo je čovjek sa stavom, koji može progurati ispravne reforme", pojašnjava Dauton i navodi da Fillon ima dugogodišnje političko iskustvo te da „ovo nije vrijeme za početnike".

A skandali? „Samo je mjesec dana do odlučujućih predsjedničkih izbora, u jednom opasnom svijetu", kaže ovaj seljak i naglašava da je to važnije od cijene za kandidatova odijela ili boje njegovih kravata. Njemu je žao to što pravosuđe sada vodi postupak protiv obitelji Fillon: „Žao mi je za oboje, a posebno za njegovu suprugu." On priznaje da politički život u Francuskoj možda i treba više morala, ali smatra da bi za to trebalo mijenjati postojeća pravila.

Pomoć političkog katolicizma

U Sablé-sur-Sartheu se nedjeljom ide u crkvu. Svećenik Bruno Meziere drži propovijed pred punom crkvom, na klupama sjede i mlade obitelji, brojna djeca i doseljenici. „Naša župa je povezana s Alepom", kaže svećenik i priča da se skupljaju novčani prilozi za taj uništeni grad. On ističe da su izbjeglice iz Sirije, Iraka i drugih zemalja ovdje dobro integrirane te da je njegova župa otvorena za sve ljude.

I Francois Fillon je nekada kao gradonačelnik često posjećivao mise, ali politička podrška novokatoličkog pokreta u Francuskoj ne dolazi u prvom redu iz ove župe, nego iz Pariza. „U Francuskoj ima kršćana koji svoju vjeru zastupaju prilično ofenzivno. To se razvilo iz demonstracija protiv homoseksualnih brakova. To je jedna skupina katolika koji vjeruju da ih se u Francuskoj potiskuje na rub", objašnjava otac Bruno. Ta skupina se naziva „Sens commun" (nešto kao „zdravi ljudski razum") i pomogla je Fillonu da pobijedi na stranačkim predizborima.

Gradonačelnik kao vlastelin

„Kada je François Fillon ovdje bio gradonačelnik, vladao je kao kakav vlastelin", priča Gerard Fretelliere, dugogodišnji član gradske skupštine i lijeve oporbe. On kaže da je Fillon kao lokalni političar prije bio zastupnik centra, da bi kasnije kao ministar postao blizak desnici. „On je uvijek imao dva lica", pojašnjava Fretelliere. „Kada je postao kandidat mnogi su se radovali i mislili da će dobiti predsjednika koji dolazi odavde. Ali ne treba biti preoptimističan, on ne bi mogao učiniti tako mnogo za regiju." A osim toga, komentira Fretelliere, njegov program je prije za bogataše.

On priznaje da su stanovnici Sable-sur-Sarthea bili prilično iznenađeni skandalima, prije svega zato što je Fillon nastupao kao velika poštenjačina: „A onda se kopa, kopa, i pronađe takve stvari." No Fretelliere ne može ništa loše reći o Fillonovoj supruzi. Kaže da je uvijek živjela vrlo povučeno: „Nitko u mjestu nije nikada mislio da bi ona mogla raditi za svog muža."

"Svi su oni isti"

Nekoliko kilometara izvan mjesta, na ušću rijeke Sarthe, nalazi se dvorac Beauce koji je Fillon kupio početkom 90-ih godina. Otmjena građevina potječe iz 15. stoljeća. Za održavanje tako mnogo krovova i prozora treba puno novca, komentira seljak Hubert Olive. On zajedno sa svojom suprugom stoji pred ulazom u dvorac i viri kroz grmlje: „Samo smo htjeli vidjeti kako on živi."

Olive uzgaja goveda. Mali seljaci imaju puno problema, kaže: „Kada svoje meso moram prodavati po 3,50 eura po kilogramu, ono se onda u trgovini prodaje za 35 eura. Nakupci nas tjeraju na prodaju ispod nabavne cijene." I on nade polaže u Fillona, jer on jedini, prema njegovom mišljenju, ima nužno iskustvo u vladi i povezanost sa selom. Na pitanje ne ljuti li ga navodna kandidatova prijevara, on odgovara: „Ah, cijelu bandu bi se trebalo zajedno staviti u jednu vreću i …" Olive se smije i potom pokazuje na rijeku. On želi reći: nikada nije bilo drugačije, i vjerojatno nikada neće ni biti.