Dva puta u jednom danu turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan uspio je zapanjiti Zapad: prvo postavljanjem dodatnog uvjeta za članstvo Švedske u NATO-u, a zatim iznenađujućim kompromisom u posljednjem trenutku.

U ponedjeljak je glavni tajnik NATO-a Jens Stoltenberg objavio da se Erdogan suglasio da turskom parlamentu proslijedi zahtjev Švedske za pridruživanje vojnom savezu "što je prije moguće".

Prije nego što je objavljen pristanak Ankare, Erdogan je napravio posljednji potez koji je sve iznenadio. Na konferenciji za novinare prije odlaska na samit NATO-a u Vilniusu on je postavio još jedan uvjet za članstvo Švedske u NATO-u. Rekao je da njegova zemlja čeka pred vratima Europske unije više od 50 godina i obratio se Bruxellesu riječima: „Omogućite put Turskoj u Europsku uniju, a onda ćemo mi omogućiti Švedskoj da uđe u NATO, baš kao što smo utrli put Finskoj."

Zbunjen ovim potezom, Bruxelles je najprije odbacio Erdoganov zahtjev, ističući da su NATO i EU odvojeni procesi. Međutim, u zajedničkom priopćenju, objavljenom nakon sporazuma s NATO-om, navodi se da će Švedska "aktivno podržati napore za oživljavanje procesa pridruživanja Turske EU-u, uključujući modernizaciju carinske unije EU-Turska i liberalizaciju viznog režima".

Okreće li se Turska ponovo prema Zapadu?

Iako su provladini mediji u Turskoj podršku Švedskoj prikazali kao Erdoganovu pobjedu, stručnjaci kažu da Ankara time nije postigla ništa novo, jer je Švedska dugo bila jedna od EU-zemalja naklonjenih učlanjenju Turske. Ozgur Unluhisarcikli, direktor Ureda njemačkog Marshall fonda u Ankari, smatra da se Erdoganov potez i dalje može smatrati važnom porukom.

"Mislim da nakon izbora Erdogan traži bolje odnose sa SAD-om i Europom i želi biti prihvaćen", rekao je Unluhisarcikli. "Uzmite na primjer njegove riječi o krčenju puta u EU; ništa se neće dogoditi u vezi s tim, i on to zna. Ali ono što želi reći je: 'Nemojte me isključivati'."

Druga teorija je da Ankara, s rekordnom stopom inflacije i brzom devalvacijom turske lire, pomiče svoju politiku balansiranja između Rusije i Zapada u pravcu Zapada, uglavnom iz gospodarskih razloga.

Ankara bi mogla ostvariti ekonomske prednosti modernizacijom carinske unije između EU-a i Turske. Ova modernizacija ima za cilj ekspanziju, odnosno proširenje suradnje na poljoprivredne proizvode, uslužni sektor i državne nabavke pored postojeće trgovinske razmjene industrijskih dobara.

Putovanje Turske u EU i kršenja ljudskih prava

U pregovorima o pristupanju Ankare Europskoj uniji, koji su počeli 2005. godine, nije postignut konkretan napredak i oni su prekinuti nakon pokušaja državnog udara u Turskoj u srpnju 2016. godine, jer su antiterorističke mjere, koje je poduzela Ankara, dovele do kršenja ljudskih prava.

Promatrači u Europi tvrde da za značajno oživljavanje odnosa Turske i EU-a s perspektivom članstva Ankara prvo mora normalizirati svoje odnose s Vijećem Europe, međunarodnom organizacijom osnovanom da podržava ljudska prava, demokraciju i vladavinu prava u Europi. Ona je neovisna o EU-u, ali nijedna zemlja se nikada nije pridružila Uniji a da prethodno nije bila članica Vijeća Europe.

Turska je članica Vijeća Europe, ali je taj odnos posljednjih godina poljuljan. Ankara nije slijedila odluku Europskog suda za ljudska prava, najpoznatijeg tijela Vijeća Europe, da "odmah oslobodi" Osmana Kavalu, turskog aktivista i filantropa koji je u zatvoru od 2017., i Selahattina Demirtasa, istaknutog kurdskog političara koji je je u zatvoru od 2016.

Ukoliko ne bude napretka u slučaju Kavala, Vijeće Europe će započeti pregovore o mogućim sankcijama Turskoj. Dakle, Ankara treba mnogo više učiniti za proces pristupanja Uniji od odobravanja članstva Švedskoj u NATO-u.

Hoće li Ankara dobiti borbene zrakoplove od Washingtona?

Iako članstvo Turske u EU-u nije realno u bliskoj budućnosti, odluka Ankare da prihvati članstvo Švedske u NATO-u mogla bi biti početak novih odnosa s Washingtonom.

Nedavni diplomatski kontakti sa SAD-om također su doprinijeli konsenzusu postignutom u Vilniusu. Američki predsjednik Joe Biden pozdravio je odluku svog turskog kolege uoči samita NATO-a. "Spreman sam surađivati s predsjednikom Erdoganom i Turskom na jačanju obrane i politike odvraćanja", rekao je Biden.

Uoči sastanka na vrhu NATO-a još jedna važna izjava stigla je iz Vilniusa. Američki savjetnik za nacionalnu sigurnost Jake Sullivan rekao je da će SAD vjerojatno nastaviti s procedurom oko transfera odnosno isporuke aviona F-16 Turskoj, u konzultaciji s američkim Kongresom.

Dok Ankara i Washington tvrde da ova dva pitanja nisu povezana, razvoj događaja navodi na špekulacije da je Erdoganovo odustajanje od blokiranja ulaska Švedske u NATO dovelo Tursku korak bliže dogovoru o isporuci zrakoplova tipa F-16.

Ankara ponavlja svoju želju da kupi 40 letjelica tvrtke Lockheed Martin Corp. No unatoč Bidenovim naporima da dobije podršku Kongresa, neki njegovi članovi, posebno predsjednik Odbora za vanjske poslove Bob Menendez, nisu bili uvjereni u ispravnost isporuke F-16 Turskoj, zbog odluke Ankare da kupi ruske raketne sustave S-400, kao i iz drugih razloga - uključujući i blokiranje učlanjenja Švedske u NATO.

Nakon što je Erdogan dao zeleno svjetlo za članstvo Švedske, Menendez je odaslao oprezno-optimističnu poruku. Američki senator je rekao da će, unatoč rezervama, o tom pitanju razgovarati s Bidenovom administracijom i da bi u idućih tjedan dana mogao donijeti odluku u vezi s isporukom borbenih zrakoplova.

„Isporuka F-16 možda neće uslijediti odmah, ali je vjerojatno da su dana snažna uvjeravanja da će ovi borbeni avioni na kraju biti isporučeni", tvrdi Asli Aydintasbas u svom članku za Washington Post. Prema njegovim riječima, moglo bi doći do šireg resetiranja odnosa ako Turska i Zapad ispravno odigraju igru i povuku prave poteze.

Vrijeme će pokazati hoće li ovaj razvoj događaja u NATO-u dovesti do otvaranja novog poglavlja u odnosima između Turske i njenih zapadnih saveznika.

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu