Njemačkoj nedostaju tisuće državnih odvjetnika kako bi se učinkovito borila protiv financijskog kriminala, upozorila je Njemačka udruga sudaca (DRB). I poručila da kriminalci u svijetu novca i gospodarstva, ali i prave mafijaške organizacije, u Njemačkoj imaju previše lagan posao, jer nema dovoljno državnih odvjetnika i sudaca koji bi uopće stigli obraditi sve predmete.

„Njemačkim saveznim pokrajinama kroz prste cure milijarde eura jer su previše usredotočene na troškove osoblja u istražnim tijelima", rekao je krajem prosinca direktor DRB‑a Sven Rebehn za novine medijske kuće Funke. „Svaki dodatni euro uložen u zapošljavanje više istražitelja radi učinkovitije borbe protiv financijskog i gospodarskog kriminala na kraju bi donio kud i kamo više eura u državnu blagajnu."

Procjena Rebehna jest kako Njemačkoj nedostaje oko 2.000 državnih odvjetnika i upozorava da je oko milijun otvorenih predmeta još uvijek neistraženo. Mnoge takve nezakonite radnje imaju povrh toga razmjerno kratak rok zastare, što kriminalcima život čini pravom pjesmom čak i ako ih se zatekne sa prstima u - najčešće državnoj blagajni.

Treba i znati s takvim kriminalcima

Teza da je Njemačka „raj za financijski kriminal“ se već više puta čula pri čemu se moralo konstatirati kako su nadležnim službama bile potrebne godine da uopće shvate razmjere financijskih operacija organiziranih kriminalnih skupina. Slučajevi poput Wirecarda i CumExa državu su koštali milijarde eura.

Jacob Wende, odvjetnik specijaliziran za financijsko pravo i direktor tvrtke Regpit koja se bavi zaštitom od financijskog kriminala, smatra da problem nije samo u nedostatku državnih odvjetnika, nego u nedostatku osposobljavanja na svim razinama. Jer nije rijetkost da takve pljačke priredi prava vojska pravnih i poreznih stručnjaka s kojima državni organi tek izuzetno rijetko uopće znaju držati korak: „Svakako smo daleko ispod vlastitih mogućnosti“, rekao je Wende za DW. „Treba nam više ljudi, ali i ljudi koji su bolje osposobljeni na svim područjima – među državnim odvjetnicima, na sudovima i u nadzornim tijelima.“

To je osobito problematično jer su ti oblici kriminala, kako kaže Wende, „pokretna meta“. „Ne postoji jedna jedina metoda kojom se služe organizirani kriminalci. Oni se stalno prilagođavaju, stalno traže rupe u sustavu i uvijek će nastojati iskoristiti te rupe."

Lijeva ruka ne zna što radi desna

Dodatni je problem rascjepkanost institucija u Njemačkoj. Velik je i nepregledan broj i sudskih i istražnih organa u 16 saveznih pokrajina, a svaka od njih se nerijetko bavi različitim vrstama financijskog kriminala na različitim područjima.

Kilian Wegner, profesor održivog gospodarskog prava na Sveučilištu u Halleu, kaže da na područjima poput kockanja ili trgovine plemenitim kovinama diljem zemlje djeluje više od 300 nadzornih tijela, od kojih mnoga upravo vape za više sposobnih ljudi. „Vrlo je teško uopće utvrditi, postoji li u nekom od tih tijela informacija koja bi mogla biti relevantna za istragu pranja novca na nekom drugom području", rekao je Wegner za DW. „Svi rade svoj dio odvojeno, što dovodi do golemog gubitka informacija."

Jedna od osoba koja je dobro i na vlastitoj koži upoznala te probleme jest Anne Brorhilker. Ona je tijekom dva desetljeća bila na položaju više državne odvjetnice u Kölnu, a slavu diljem Njemačke je postigla po istrazi prijevarne sheme CumEx, u kojoj su banke i burzovni mešetari iz državnih blagajni diljem Europe izvukli milijarde eura u "igrici" prividne promjene vlasništva kad je trebalo platiti porez na dividendu. Samo je Njemačka, prema procjenama, izgubila oko 30 milijardi eura.

Vrte se papiri, ali se ne istražuje zločin

Glavni problem, smatra Brorhilker, nije u samom broju državnih odvjetnika, nego u birokratskom mastodontu u kojeg su se pretvorile te institucije. Jer na papiru je možda i dovoljno ljudi, ali je daleko premalo onih koji se uistinu bave kaznenim progonom: „Imamo mnogo ljudi u upravi i administraciji, ali malo onih koji stvarno rade posao“, rekla je za DW. „Istina je da nemamo dovoljno državnih odvjetnika koji provode istrage i iznose slučajeve pred sud, ali mogli bi najprije i drugačije rasporediti osoblje."

Smatra i da struktura pravosudnog sustava potiče državne odvjetnike da se bave lakšim predmetima s velikim izgledima za uspjeh. Naravno da je jednostavnije i brže završiti postupak kod banalnog slučaja krađe u trgovinama, makar to jedva ima ikakav društveni učinak. „Tako se lako izvuku profesionalni kriminalci koji društvu nanose i najveću štetu", upozorava bivša državna odvjetnica.

Brorhilker je 2024. napustila pravosuđe i postala jedna od čelnica nevladine organizacije Finanzwende. To je organizacija koja se zalaže za promjenu načina na koji država vodi borbu protiv financijskog kriminala i suprotstavlja se utjecaju financijskih lobija.

Konkretan primjer: kovčeg pun novca

I Brorhilker je svojedobno izluđivao nedostatak komunikacije među državnim institucijama: „Recimo da nekoga na zračnoj luci uhvate s velikom količinom novca u torbi“, priča. „Carinici na graničnom prijelazu to otkriju i eventualno o tome obavijeste svoje nadređene. To se onda vuče kao carinski prekršaj jer oni to u pravilu uopće ne prosljeđuju poreznoj upravi. Čak i kad okolnosti smrde do neba, često ne obavijeste niti policiju."

Dok tijela progona svako za sebe obavljaju svoj dio posla, puno toga je istovremeno i utaja poreza i novčana malverzacija, a nerijetko iza toga stoje organizirane skupine i isti ljudi. Dok policija, primjerice, pokušava uhvatiti dilere drogom, novac od droge već prolazi ispod radara porezne uprave. A prije nego što porezni istražitelji uopće shvate što se dogodilo, novac je već opran i tako potpada pod nadležnost sasvim druge institucije.

Druge zemlje taj posao organiziraju učinkovitije. U Europi osobito mnogo iskustva - ali i učinkovitosti ima Italija: porezni, carinski i financijski kriminal, za sve to može biti nadležno samo jedno tijelo.

Gubi se barem 100 milijardi eura godišnje

Teško je uopće procijeniti razmjere štete koju uzrokuje financijski kriminal. Sudac Rebehn procjenjuje kako se u Njemačkoj godišnje "opere" oko 100 milijardi eura, no taj iznos, koji se često navodi u njemačkim medijima, temelji se na studiji Sveučilišta u Halleu iz 2016. godine u kojoj se zaključci izvode ekstrapolacijom poznatih slučajeva. Stvarna razina nikada nije utvrđena.

Političari već u pravilu ističu svoju odlučnost u borbi protiv tog problema. I vlada kancelara Friedricha Merza najavila je prošlog srpnja kako će saveznim pokrajinama isplatiti 240 milijuna eura za zapošljavanje 2.000 dodatnih sudaca i državnih odvjetnika. No već se pokazalo kako su izuzetno teški i gotovo beznadni svi pokušaji sveobuhvatne reforme kako bi čitav sustav postao jednostavniji.

Borba protiv birokratskih vjetrenjača

To je postalo očito kada je vlada bivšeg kancelara Olafa Scholza pokušala osnovati središnje tijelo za borbu protiv pranja novca. „Odmah je izbio veliki spor“, rekao je Wegner sa Sveučilišta u Halleu. „Pod čijim bi nadzorom trebala biti ta agencija? Saveznog kriminalističkog ureda, istražne službe carine? Na razini federacije ili saveznih pokrajina? A ako pokrajine, koliko bi dobila jedna, koliko druga? Nitko nije mogao odlučiti gdje bi se ta nova karika trebala uklopiti u tom golemom mozaiku." Na kraju je plan napušten.

Dublji problem financijskog kriminala, smatra Wegner, leži u kulturi koja prevladava u velikom dijelu njemačkog pravosuđa: „Specijalizirana karijera nije osobito cijenjena“, rekao je. „Ako želite napredovati i imati veću plaću, morate svakih nekoliko godina mijenjati radno mjesto: dvije ili tri godine raditi na kapitalnim zločinima, zatim dvije ili tri godine raditi u ministarstvu pa isto toliko vremena na narkoticima. To je tipičan put uspješne karijere jer se inače smatra da ste previše 'zakopani' u samo jedno područje."

Upravo je ta kruta kultura razmišljanja, zaključuje Brorhilker, ključni problem njemačkog pravosuđa. A on se neće riješiti pukim povećanjem proračuna i broja zaposlenih.