Predsjednik Ruske Federacije Vladimir Putin smijenio je svog dugogodišnjeg ministra obrane Sergeja Šojgua. Njega će na toj dužnosti naslijediti Andrej Belousov, ekonomski stručnjak i dosadašnji vicepremijer u ruskoj vladi. Šojgu bi trebao biti imenovan tajnikom ruskog Vijeća sigurnosti. Ali zašto se Putin baš sad, usred svojevrsne ofenzive na ukrajinskom ratištu, odriče svog saveznika Šojgua?

„Putin je odabrao rješenje pomoću kojeg Šojgu može sačuvati obraz. On je zato odabrao ovaj trenutak, a to je formiranje nove vlade, što se događa uvijek na početku novog predsjedničkog mandata. To daje privid da je ovo sasvim normalna stvar, jer bi smjena u bilo kojem drugom trenutku bila jasan znak nezadovoljstva Šojguom“, kaže Margarete Kleine, njemačka analitičarka iz think-tanka Zaklada za znanost i politiku (SWP) u Berlinu. Činjenicu da je Šojgu Putinu ponudio „prekomandu“ u nacionalno Vijeće sigurnosti za Klein je signal da ruski predsjednik Šojgua i dalje smatra lojalnim suradnikom.

Odlazak političkog „teškaša"

Sergej Šojgu je politički „teškaš“ u Ruskoj Federaciji, kaže stručnjakinja za Rusiju u intervjuu za tagesschau.de, te podsjeća da je on već više od 30 godina jedan od najpopularnijih ruskih političara. Ali ta popularnost je opala nakon početka ruske agresiju na Ukrajinu. Za Putina pad Šojguove popularnosti nije bio odlučujući za donošenje odluke o smjeni, napominje Klein: „Odlučujući faktori su bili vojna nekompetencija i konflikti koji postoje između industrije naoružanja kao proizvođača i Ministarstva obrane kao kupca, odnosno korupcija zbog koje je ugroženo i ostvarenje ratnih ciljeva."

Korupcija je veliki problem u vladajućim strukturama Ruske Federacije. Brojni vodeći predstavnici „sustava Putin“ konfrontirani su s optužbama da su unovčili svoju lojalnost državnom šefu, odnosno da su se obogatili na svojim pozicijama. Šojgu dakle nije usamljen po tom pitanju. Ali zašto je baš on morao snositi posljedice?

„Korupcija podmazuje sustav, nije neuobičajena ni za vojni sektor. Korupciju se tolerira, potiče, sve dok ona nema negativne efekte na ostvarenje ukupnog, velikog cilja. S povećanjem vojnih izdataka su porasle i mogućnosti bogaćenja aktera, a istovremeno je rat razotkrio i troškove do kojih dolazi zbog korupcije u vojsci“, pojašnjava stručnjakinja SWP-a. Ona napominje da Rusija za obrambeni sektor izdvaja čak 29 % svog proračuna: „To je ogromna svota. I zbog toga Rusija želi pobijediti i zato se sada intenzivnije gleda i na korupciju u tom sektoru, intenzivnije nego u drugim sektorima."

Kakav signal šalje Putin?

Tako je nedavno pred uključenim kamerama uhapšen jedan Šojguov zamjenik, u uniformi Ruske vojske. To je po mišljenju Klein dokaz da se već odavno radi(lo) i na smjeni samog Šojgua. Ona smatra da vodstvo u Kremlju više nije vjerovalo da je upravo on, Sergej Šojgu, kao ministar obrane doista prava osoba za „transformaciju“ rata u Ukrajini u novu fazu. No, što imenovanje Belousova, kao civila, čovjeka koji dolazi iz ekonomskih voda, znači u tom kontekstu? Kakav signal šalje Putin tim potezom?

„Rusko vodstvo očigledno smatra da se ovaj rat ne može odlučiti u kratkom razdoblju, i to zahvaljujući samo brojčanoj nadmoći, dakle broju vojnika, već se priprema na dugotrajni rat, u kojem će pobijediti oni koji najučinkovitije proizvode moderno naoružanje“, napominje njemačka stručnjakinja za Rusiju. Za Margarete Klein je upravo to i objašnjenje za imenovanje Belousova na čelo Ministarstva obrane, kao čovjeka koji dolazi iz ekonomskog sektora, koji uopće nam vojni „background“, čovjeka koji je „lojalan i koji je takozvani tehnokrat“ bez jake pozicije u novom okruženju.

„Tako se bira jednu osobu koja ne mora opsluživati interese nikakvih struktura u Ministarstvu obrane, osobu koju Kremlj može lakše kontrolirati“, kaže Klein. Istovremeno se s tim imenovanjem povezuje i nadu da bi se ogromna sredstva iz obrambenog proračuna ubuduće moglo koristiti efikasno, onako kako Kremlj to želi, a ujedno i pogurati proces modernizacije u tom sektoru, dodaje Klein za tagesschau.de.

Pouke za Zapad

Rusija se dakle priprema za dugotrajni rat na istoku Europe. Što to znači za Zapad? Kakve bi pouke iz toga zapadne zemlje trebale izvući, zemlje koje pomažu Ukrajini slanjem novčane pomoći i naoružanja?

„Što se tiče Ukrajine, Rusija karte polaže na to da Ukrajina od Zapada ne dobije toliko puno moderne vojne opreme, da ne dobije ono što joj treba, odnosno da Rusija u perspektivi može proizvoditi više materijala. I tome se Zapad mora prilagoditi“, smatra Klein.

Ona dodaje da bi Zapad morao voditi računa i o tome kakve će kvantitete ali i kvalitete biti oružani sustavi koje će ruska industrija ubuduće staviti na raspolaganje svojoj vojsci: „...na primjer na području umjetne inteligencije, kod automatskih ili poluautomatskih borbenih sustava. To bi moglo dovesti do povećanja stupnja ugroze od strane Rusije i za nas, a ne samo Ukrajinu.“

Eckart Aretz (tagesschau.de)

Margarete Klein je voditeljica istraživačke skupine za istočnu Europu i Euroaziju u berlinskom think tanku Zaklada za znanost i politiku (SWP). U svom radu se uglavnom bavi vanjskom, sigurnosnom i vojnom politikom Rusije.