Prije osam godina časnik HVO-a Marko Maka Radić osuđen je u Bosni i Hercegovini na 21 godinu zatvora zbog zločina protiv čovječnosti, odnosno mučenja, zatvaranja, ubojstva i silovanja u zloglasnom logoru Vojno kod Mostara kojim je upravljao od 1993. do 1994. godine. U kaznu mu je uračunato i vrijeme provedeno u pritvoru, pa je na slobodu regularno trebao izaći 2027. Godine. No iz zatvora je izašao već 2. prosinca 2018.

I dok su mediji u BiH s neskrivenim nezadovoljstvom izvještavali o završetku ovog slučaja, a žrtve upozoravale na nanesenu im nepravdu, hrvatski mediji gotovo da ga i nisu popratili. Interes za ovaj slučaj u javnosti nije moguće detektirati. To se pak uklapa u „regionalni pogled“ na ratne zločine prema kojem se osuđuju, priznaju i prate samo zločini koje su počinili „oni drugi“. Dovoljno je reći da su i neki zagrebački profesori kaznenog prava od kojih smo pokušali dobiti komentar izjavili da sa slučajem nisu upoznati.

Politika je jača od pravde?

Iako je bezbroj puta ponovljeno da je regionalna suradnja tužiteljstava temelj za procesuiranje ratnih zločina, Radićev slučaj pojačava sumnju da je suradnja na političkim razinama dobar način za izigravanje pravosuđa. Radićev transfer u Hrvatsku odobrio je ministar pravosuđa BiH Josip Grubeša, čovjek iz redova HDZ-a BiH, sestrinske stranke HDZ-a koji vlada Hrvatskom. Komentar smo zatražili i od Ministarstva pravosuđa Republike Hrvatske, ali do zaključenja ovog teksta nismo ga dobili.

Što se zapravo dogodilo u tehničkom smislu? Kako je za Deutsche Welle objasnio glasnogovornik Županijskog suda u Zagrebu Krešimir Devčić, ova je materija regulirana Ugovorom o uzajamnoj pomoći u kaznenim stvarima koji su dvije države potpisale. „Sve se odvija preko Ministarstva pravosuđa. Dakle, Ministarstvo pravde BiH šalje našem Ministarstvu zamolbu osuđenog Marka Radića da Hrvatska preuzme izvršenje kazne zatvora. Vrhovni sud potom određuje nadležnost nekog od županijskih sudova u Hrvatskoj", navodi naš sugovornik.

Devčić objašnjava i princip po kojem se prvotna kazna od 21 godine preinačila u 12 i pol godina zatvora: „Županijski sud mora prihvatiti presudu, ali po hrvatskim zakonima. Ne možemo izravno izvršavati njihovu presudu. Ona se prilagođava našim zakonima. Kazna je smanjena jer kazneno djelo koje se odnosi na udruženi zločinački pothvat u toj pravnoj situaciji nije predvidivo u Kaznenom zakonu Republike Hrvatske. Tako da ga zbog toga ne možemo osuditi kod nas."

Drugim riječima, ima li osuđenik državljanstva dviju država, može zatražiti služenje zatvorskoj kazne u onoj državi koja bi mu mogla odrezati manju kaznu. Dakako, ako mu se poslože i ostale karte, jer upitno je bi li se ovaj scenarij dogodio da je ministar pravosuđa u BiH bio netko drugi.

„Političke elite vrijeđaju žrtve“

Na sve je upozorio i glavni tužitelj Mehanizma za međunarodne kaznene sudove (MICT) Serge Brammertz. Već ranije je ustvrdio da političke elite u regiji vrijeđaju žrtve. U pismu koje je u studenom poslao ministru Grubeši izrazio je nezadovoljstvo odlukom hrvatskog pravosuđa o smanjenju kazne. Kaže, neshvatljivo mu je to da je Grubeša u listopadu prošle godine potpisao odluku kojom je dao suglasnost da se Radiću dopusti izdržavanja ostatka kazne u Hrvatskoj.

Voditeljica Documente – Centra za suočavanja s prošlošću, Vesna Teršelič, za Deutsche Welle ističe da Hrvatska ima zakon je bio na snazi u trenutku počinjenja zločina u periodu od 1991. godine nadalje, a u kojem je najveća kazna 20 godina.

„Nažalost ova vrsta posljedica je očekivana, jer je BiH u postjugoslavenskim zemljama jedina koja je svoj Kazneni zakon mijenjala na način da ga po kaznama približi Haškom tribunalu koji je u međuvremenu prestao raditi. Mislim da su za javnost Hrvatske, a posebno BiH, te razlike šokantne. Velika je opasnost da će, kada god se nekom osuđenom u BiH za ratne zločine omogući da izdržava kaznu u nekoj od susjednih država, doći do ovakvih odluka. Jer slična je situacija i s BiH i Srbijom. Praksa pred hrvatskim sudovima je takva da je većina izrečenih kazni od 2 do 15 godine. Dosta su rijetke kazne od 20 godina. To je pravna razlika koja ima vrlo ozbiljne posljedice“, kaže Teršelič uz napomenu da nije jednostavno dobiti izdržavanje kazne u susjednoj državi, jer postoji procedura i nije nužno da će svaki zahtjev biti uvažen.

„Za preživjele i obitelji žrtava to je loša poruka", upozorava voditeljica Documente uz potvrdu da se tu nema što pretjerano učiniti, jer će BiH ostati jedina koja je na taj način promijenila Kazneni zakon. Marko Radić danas je slobodan čovjek koji živi u Zagrebu. Za jedan BH medij izjavio je kako samo želi živjeti u miru.

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android