U iznenada zakazanom obraćanju javnosti španjolski premijer Pedro Sanchez najavio je da će izvanredni parlamentarni izbori biti održani u studenome. Redovni parlamentarni izbori bili su predviđeni za 2027. godinu.

Sanchez je time reagirao na političku blokadu u zemlji, nakon što su zastupnici desnice u petak spriječili usvajanje vladinih mjera za rješavanje stambene krize.

Oporba vodi

Sanchezova Socijalistička stranka trenutačno u istraživanjima javnog mnijenja zaostaje za konzervativnom oporbom. Prema tim istraživanjima, najvjerojatniji ishod bila bi koalicija konzervativne Narodne stranke (PP) i desničarske populističke stranke Vox.

U tom bi slučaju prvi put od kraja diktature Francisca Franca jedna krajnje desna stranka bila dio španjolske vlade.

Kriza za krizom

Pedru Sanchezu u posljednje vrijeme uglavnom nije išlo dobro. Njegova socijaldemokratska stranka PSOE pretrpjela je u svibnju težak poraz na regionalnim izborima u Andaluziji. U Sanchezovu okruženju izbilo je nekoliko korupcijskih afera. Migrantska kriza u španjolskoj enklavi Ceutiiz srpnja 2026. i dalje traje.

A onda je jedna 87-godišnja žena prisilno iseljena iz stana jer nije mogla platiti povećanu stanarinu. Snimke su obišle svijet: borbenu staricu, posve iscrpljenu, unose u vozilo Hitne pomoći. U Španjolskojje to izazvalo burne reakcije i masovne prosvjede, a sada i prijevremene izbore. Nije to prvi put.

Prijevremeni izbori i 2023.

Sanchez je već 2023. raspisao prijevremene izbore, nakon što je njegova stranka izgubila na lokalnim i regionalnim izborima. Pobijedila je konzervativna Narodna stranka, Partido Popular (PP). Međutim, PP nije mogla sama vladati, a ni zajedno s desničarskom populističkom strankom VOX nije imala većinu u parlamentu.

Sanchez, čija je stranka 2023. bila tek druga po snazi, ipak je ostao na vlasti. Uspio je uvjeriti regionalne stranke da podrže manjinsku vladu koju predvodi zajedno s ljevičarskim savezom Sumar.

Mnogi Španjolci mu ni danas ne opraštaju to što je osigurao i potporu katalonskih separatista okupljenih oko Carlesa Puigdemonta. Riječ je o čovjeku koji je 2017., nakon referenduma o neovisnosti koji je proglašen neustavnim, želio Kataloniju povesti prema odcjepljenju.

Moć regionalnih stranaka

Sanchez je svim regionalnim strankama ponudio ustupke i dao obećanja. Međutim, ništa nije izazvalo toliko sporova kao dogovor koji je sklopio s Puigdemontovom strankom Zajedno za Kataloniju, Junts. Najavio je zakon o amnestiji katalonskih separatista i založio se da katalonski postane jedan od službenih jezika Europske unije u Bruxellesu.

Mnogi su Španjolci bijesni izašli na ulice. Sanchez je naime prije izbora govorio da je zakon o amnestiji neprihvatljiv i nespojiv s Ustavom. Za jedne je Sanchez „izdajnik". Drugi ga nazivaju „majstorom političkog preživljavanja" koji se uvijek iznova uspijeva izvući iz naizgled bezizlaznih političkih situacija.

Sanchez je na kraju ponovno izabran za premijera, a zakon o amnestiji usvojen je 2024. tijesnom većinom.

Puigdemont uskraćuje potporu

Krhku ljevičarsku manjinsku vladu PSOE-a i Sumara u parlamentu je sve do jeseni 2025., među ostalima, podupirala i Puigdemontova stranka. Tada je došlo do raskida. Separatisti nisu bili zadovoljni provedbom zakona o amnestiji. Puigdemont i dalje živi u egzilu u Belgiji.

Vjerojatno je određenu ulogu odigralo i to što su Sanchezovi socijaldemokrati 2024. pobijedili na regionalnim izborima u Kataloniji, dok je pokret za neovisnost koji predvodi Junts izgubio na značaju.

U jesen 2025. spekuliralo se o prijevremenim izborima. Međutim, Sanchez ih nije raspisao. Ni čelnik oporbe Alberto Nunez Feijoo iz konzervativne Narodne stranke nije se odlučio na glasovanje o nepovjerenju vladi u parlamentu. Ni on naime ne bi mogao osigurati većinu bez glasova regionalnih stranaka.

To što u to vrijeme na ulicama nije bilo šireg pokreta koji bi zahtijevao prijevremene izbore vjerojatno je povezano i s gospodarskim pokazateljima: Španjolska je 2025. ostvarila gospodarski rast od 2,8 posto. Turizam i građevinarstvo doživljavaju procvat, a zaposlenost je dosegnula rekordnu razinu.

Sanchez se u proljeće 2026. predstavio kao svojevrstan anti-Trump: na zadovoljstvo većine Španjolaca zabranio je Sjedinjenim Američkim Državama da koriste španjolski zračni prostor za napade na Iran. Njegova je vlada ozakonila i boravak migranata koji su neregularno ušli u zemlju, pod uvjetom da nisu osuđivani.

Kada je Španjolska tijekom ljeta osvojila Svjetsko prvenstvo u nogometu, zemlju je zahvatilo slavljeničko raspoloženje. Prijevremeni izbori više nisu bili važna tema, iako su u najužem krugu Sanchezovih suradnika izbile korupcijske afere.

Situacija se mijenja

Sanchez se ponovno našao na udaru ozbiljnih kritika tek nakon što su desetci tisuća migranata nahrupili u španjolsku enklavu Ceutu, na sjeveru Afrike. Njegova je vlada, kako se tvrdilo, ignorirala upozorenja, a sada nije u stanju situaciju dovesti pod kontrolu. U Ceuti se doista i dalje nalaze tisuće ljudi koji vjerojatno nemaju nikakve izglede dobiti azil.

Nakon toga su prosvjednici počeli zahtijevati prijevremene izbore. Činilo se da je politički trenutak naklonjen konzervativcima, koji traže manje migracija te strogu i snažnu državu. Sanchezovu je poziciju oslabilo i to što se njegova vlada tek kasno obratila Bruxellesu za pomoć.

A onda je 87-godišnja umirovljenica Maricarmen Abascal iznesena iz svojeg stana u Madridu. To je bila iskra koja je ljude izvela na ulice da zahtijevaju veću zaštitu stanara i više stanova. U istraživanjima španjolskog Centra za sociološka istraživanja (CIS) stanje na tržištu nekretnina već se dugo navodi kao najvažniji problem građana Španjolske.

Odlučujući trenutak u parlamentu

Ljevičarska manjinska vlada podnijela je parlamentu prijedloge za veću zaštitu stanara. PP, VOX i Puigdemontova stranka glasali su u petak protiv njih. Međutim, prema jednom istraživanju, dvije trećine Španjolaca podupire veću zaštitu stanara. To podupire čak i 55 posto birača koji navode da su skloniji strankama PP i VOX.

U tom je trenutku Pedro Sanchez odlučio raspisati prijevremene izbore.

Nakon duljeg vremena naslovima ponovno dominira jedna socijalna tema. Sanchez sada očito smatra da mu politički trenutak ide na ruku. „Majstor političkog preživljavanja", kako ga španjolski mediji nazivaju, nada se da će raspoloženje javnosti uspjeti pretvoriti u glasove.

Sebastian Kisters (ARD Madrid)