Odluka nije pravno obvezujuća, ali ima veliku simboličku težinu: većinom od 123 od 193 države članice, Opća skupština Ujedinjenih naroda okarakterizirala je trgovinu robljem iz Afrike  preko Atlantika od 1500. godine kao „naj­teži zločin protiv čovječnosti“.

Prijedlog za usvajanje rezolucije podnijela je Gana. Za prijedlog su jednoglasno glasale zemlje Afričke unije i karipske države. Sjedinjene Američke Države, Izrael i Argentina glasali su protiv.

Njemačka je bila suzdržana, kao i sve druge države Europske unije te Velika Britanija. Zašto?

Na konferenciji za novinare glasnogovornik Ministarstva vanjskih poslova Martin Giese rekao je: „Ovdje su se vodili dugi pregovori i u rezoluciji koju je predložila Gana vidjeli smo problematične točke u konačnom tekstu. Posebno to što rezolucija transatlantsku trgovinu robljem označava kao najteži zločin u povijesti čovječanstva. Time se implicira hijerarhija između različitih zločina protiv čovječnosti.“ A to vlada, imajući u vidu vlastitu (njemačku, nap. red.) povijest, ne može podržati, dodao je.

Njemačke rezerve zbog odgovornosti za Holokaust

To nije novi argument, jer su njemački političari u vladi, tijekom gotovo cijele poslijeratne povijesti, zbog odgovornosti za genocid nad europskim Židovima u doba nacionalsocijalizma, taj civilizacijski slom označavali kao najteži zločin koji je ikad počinjen protiv čovječnosti.

To razumije i Awet Tesfaiesus, zastupnica Bundestaga iz redova Zelenih. Ipak, ona kritizira njemačku suzdržanost. Prema njezinu mišljenju, savezna vlada ovu temu nije shvatila dovoljno ozbiljno.

Odnosi prema kolonijalizmu, smatra Tesfaiesus, vlada demokršćana i socijaldemokrata pod kancelarom Friedrichom Merzom (CDU) tretira kao sporednu, drugorazrednu temu. Tako i dalje ne postoji koncept suočavanja s njemačkom ulogom u kolonijalizmu. No dodaje kako joj je jasno „da Njemačka  razumljivo oklijeva kod izraza ‘naj­teži zločin’: jer mi, naravno, zbog vlastite povijesti tu možemo imati poteškoća. Ali smatram da bi obrazloženje bilo dobar put.“

Još jedan razlog: strah od mogućeg vala tužbi

Takvo je obrazloženje, primjerice, dala Velika Britanija. Zastupnica Zelenih pretpostavlja i da je dodatni razlog za suzdržanost taj što Njemačka nikada nije aktivno sudjelovala u trgovini robljem. No čak i tada, smatra Tesfaiesus, ostaje zadatak odgovorne politike priznati kakva je točno bila njemačka uloga:

„Naravno da bi bilo važno sagledati to pažljivo, jer i ako možda nismo aktivno sudjelovali u trgovini robljem, aktivno smo sudjelovali u tome da izvučemo koristi i profitiramo.“

Konačno, europske države iz pravnih razloga oklijevaju dati suglasnost. U tekstu rezolucije navodi se da su ropstvo, kolonijalizam i rasizam prouzročili veliku patnju Afrikankama i Afrikancima te osobama afričkog podrijetla. A rezolucija poziva na isprike i na reparacije — dakle na financijske odštete, otpis dugova ili povrat opljačkanih kulturnih dobara. To je jedan od razloga zašto se od svih država Europske unije do sada samo Nizozemska službeno ispričala za svoju ulogu u ropstvu.

U 300 godina nasilno odvedeno oko 12 do 15 milijuna ljudi

Krugovi bliski vladi u Berlinu priznaju da i Njemačka očekuje val tužbi ako bi trgovina robljem bila označena kao tako fundamentalni zločin. Kako se moglo čuti u Berlinu, njemačka delegacija pri Ujedinjenim narodima u New Yorku to je još jednom jasno predočila predstavnicima Gane iza zatvorenih vrata.

Između 1500. i 1800. godine oko 12 do 15 milijuna ljudi u Africi bilo je zarobljeno i odvedeno u Ameriku i karipske države, gdje su bili prisiljeni raditi kao robovi. Prema procjenama, više od dva milijuna ljudi umrlo je tijekom putovanja.