Hans Joachim Preuß, glavni tajnik njemačke podružnice Svjetske pomoći gladnima ukazuje na čitav niz razloga ovog poskupljenja. Ne na kraju je razlog i sve veće blagostanje u zemljama poput Indije i Kine gdje ima više novca za hranu i - što je osobito problem, za meso: "Za proizvesti kilogram mesa vam treba sedam kilograma biljnih sirovina. To je jedan razlog: drugi je što je porast cijene nafte uzrokovao sve veću potražnju bio-goriva. Ta žeđ industrijskih zemalja je razlog da je ovog trenutka potražnja veća nego ponuda jer poljoprivreda ne može tako brzo reagirati na promjene."

A to je prilika za spekulante i nakupce. I one koji trguju na veliko, na međunarodnim robnim burzama gdje se, dok cijena raste može dobro zaraditi terminskim kupnjama riže, žita, kukuruza i ostalih živežnih namirnica. Ali i na posve osnovnoj razini, poput Tajlanda. Tamo se Chokiat Opaswongse, predsjednik Udruženja izvoznika riže žali da su i mnogi trgovci radije ostavili zalihe u spremištima, čekajući da cijena bude još viša: "To su posrednici ili lokalni trgovci ili oni koji zapravo nemaju ništa sa trgovinom riže. Jednostavno dolaze i kupuju od seljaka sirovu rižu i čuvaju to negdje. Na taj način otpada i dio isporuke."

Mnogi žele iskoristiti ovu priliku i pritom se ne preže niti od krađe: nedavno je nestalo 200 tisuća tona riže čak i iz državnog spremišta Tajlanda i nitko ne zna, gdje je završilo. Sami poljoprivrednici na poljima rijetko sudjeluju u tim poslovima - iz veoma jednostavnog razloga: najčešće nemaju gdje uskladištiti rižu da bi čekali da postane još skuplja. Nerijetko se dešava da im kradu čak i rižu koju su ostavili kao sjeme za sljedeću sjetvu.